Gž-4/2019-5 · Županijski sud u Puli - Pola
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dolores Peruško kao predsjednik vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz B., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. društva Ž., B. & A. d.o.o., odvjetnici iz Z., protiv tužene R. H. koju zastupa O. državnom odvjetništvu u B., G. upravni odjel, OIB …, broj …., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u B. poslovni broj P- 82/17-26 od 12. studenog 2018., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2019.,
Legislator headnote
AI generatedGž-4/2019-5 · Županijski sud u Puli - Pola: Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen. Žalba je osnovana.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-4/2019-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dolores Peruško kao predsjednik vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz B., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. društva Ž., B. & A. d.o.o., odvjetnici iz Z., protiv tužene R. H. koju zastupa O. državnom odvjetništvu u B., G. upravni odjel, OIB …, broj …., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u B. poslovni broj P- 82/17-26 od 12. studenog 2018., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2019.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se žalba tužene te se preinačuje presuda suda u B. poslovni broj P-82/17-26 od 12. studenog 2018. u pobijanom dijelu (točke I. i III. izreke) na način da se sudi:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj M. B. iz B., , OIB …, stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnina tužene R. H., OIB …, upisane u zk.ul. … k.o. … to čkbr (katastarska oznaka - viša stambena građevina za stradalnike broj 30 (etažnosti PO+PR+2 kata) i dvorište u ulici sa 4645 m2,. a kojih prema skici lica mjesta, dopunskoj skici lica mjesta i prijavnom listu za zemljišnu knjigu d.o.o. B., po ovlaštenom ing. geodezije B. Ć. dipl. ing. koji su sastavni dio ove tužbe, odnosno presude, odgovara dijelu čkbr … (katastarska oznaka dio 1180/1) – parkiralište u površini od 132 m, a koja je u dopunskoj skici lica mjesta označena točkama A-B-C-D, time da udaljenost između točaka od A do B iznosi 5,95 m, točaka A do C iznosi 28,11 m, točaka C do D iznosi 3,26 m, i točaka D do B iznosi 27,97 m, što mu je tužena dužna priznati radi zemljišno knjižnog upisa navedenog prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama u roku od 15 dana.“
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 14.412,54 kn, te se nalaže tužitelju da tuženoj isplati parnični trošak u iznosu 7.750,00 kn u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 750,00 kn odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženoj isplati trošak žalbenog postupka u iznosu 1.250,00 kn, u roku 15 dana.
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I. Utvrđuje se da je tužitelj M. B. iz B., , OIB … , stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnina tužene R. H., OIB … upisane u zk.ul. … k.o. G. B. to čkbr … (katastarska oznaka …- viša stambena građevina za stradalnike Domovinskog rata broj .. (etažnosti PO+PR+2 kata) i dvorište u … ulici sa 4645 m2,. a kojih prema skici lica mjesta, dopunskoj skici lica mjesta i prijavnom listu za zemljišnu knjigu M. d.o.o. B., po ovlaštenom ing. geodezije B. Ć. dipl. ing. koji su sastavni dio ove tužbe, odnosno presude, odgovara dijelu čkbr … (katastarska oznaka dio 1180/1) – parkiralište u površini od 132 m, a koja je u dopunskoj skici lica mjesta označena točkama A- B-C-D, time da udaljenost između točaka od A do B iznosi 5,95 m, točaka A do C iznosi 28,11 m, točaka C do D iznosi 3,26 m, i točaka D do B iznosi 27,97 m, što mu je tužena dužna priznati radi zemljišno knjižnog upisa navedenog prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se zahtjeva da je tužena dužna izdati valjanu tabularnu ispravu radi zemljišno knjižnog upisa navedenog prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama ili će u protivnom po proteku roka tu ispravu zamijeniti ova presuda.
III. Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.412,54 kn sa zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2018. kao od dana donošenja presude po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena, u roku od 15 dana.
Protiv navedene presude, točaka I. i III., pravovremenu žalbu podnosi tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na pogrešan zaključak suda prvog stupnja da su stanari ovlašteni davati pravno relevantna očitovanja o tome koji je dio zemljišta nužan za redovitu uporabu zgrade, da se na tu okolnost vještak nije očitovao; da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer nije jasno odakle je to sud izveo zaključak da to proizlazi iz nalaza vještaka, da stanari zgrade nisu suvlasnici zemljišta ako isto nije nužno za redovitu uporabu zgrade, da je nejasno odakle sud izvodi zaključak da se tužitelj s prednicima nalazi u zakonitom posjedu spornog dijela kč. …, da posjed tužitelja nije pošten, da su prednici tužitelja i tužitelj samovoljno za potrebe obavljanja djelatnosti proširili se na susjednu nekretninu u vlasništvu tuženika, a za što im tuženik nije dao niti odobrenja; da iz iskaza svjedoka proizlazi da je otac tužitelja imao namjeru kupiti sporni dio nekretnine, ali nije uspio, pa slijedi da je znao da nema pravo na posjed; ukazuje na sudsku praksu u smislu da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društveno vlasništvu na dan 8. listopada 1991. godine ne računa vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. godine, ukazuje i na odredbu čl. 159. st. 4. ZV; da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu, a tužitelj nije priložio tužbi parcelacijski ili geodetski elaborat potvrđen od nadležnog ureda za katastar sukladno odredbi čl. 161. i 162. Zakona o gradnji („Narodne novine“ 153/13, 65/17). Predlaže preinačiti presudu te potražuje trošak za sastav žalbe 1.250,00 kn.
Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen. Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na dijelu kč. … k.o. … G. B. i to dijela – parkiralište u površini 132 m2 koji je u dopunskoj skici lica mjesta označen točkama A-B-C-D.
Prvostupanjskom je presudom usvojen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz utvrđenje (kraj nespornih činjenica da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio ODO B. sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 24. listopada 2016. godine; da je tužena upisana kao vlasnica predmetnog dijela nekretnine, a koji graniči s nekretninom tužitelja kč. … u naravi dvorište, pomoćna zgrada, gospodarska zgrada (vulkanizerska radionica), stambena zgrada)
- da je predmetni sporni dio dio nekretnine čkbr. … višestambena građevina za stradalnike Domovinskog rata broj .. i dvorište u C. ulici ukupne površine 4465 m2, a predmetni (sporni) dio kč. … u naravi je parkiralište nasuto tucanikom – šljunkom, površine 132 m2 (nalaz vještaka B. Ć.); da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu
- da je neposrednom pogodbom od 20. veljače 1990. O. B. dodijelila I. B. i R. B. na korištenje kč. … sa površinom od 569 m2, čkbr. … površinom od 154 m, i čkbr. … sa površinom od 42 m2, a na kojem zemljištu da su isti sagradili objekt još 1971. godine
- da je predstavnik suvlasnika višestambene zgrade koja je izgrađena na čkbr. … k.o. G. B., a kojem dijelu pripada i sporni dio od 132 m2, očitovao se da ovdje predmetno zemljište nije zemljište ispod zgrade, niti nužno za korištenje iste
- da je tužitelj vlasnik vulkanizerske radionice uz koju je stambena građevina u kojoj živi s obitelji; da je tu djelatnost vršio i njegov otac I. B. više od 30 godina, da je za ulaz u vulkanizersku radnju koristio ulaz s ulice (preko predmetne površine), da mu je bila namjera da kupi taj dio nekretnine, da to nije mogao učiniti, da ga nitko nije onemogućavao u korištenju toga prolaza (kao niti tužitelja); iskazi svjedoka V. Š., A. K., S. B., tužitelja
- da je predmetni dio nekretnine u posjedu tužitelja; da ga tužena, kao niti prednike, nije onemogućavala u uređivanju i korištenju toga posjeda za pristup za vulkanizersku radionu i za parkiranje, da nije tražila predaju posjeda toga dijela
a iz čega zaključuje da je tužitelj s prednicima u posjedu predmetnog dijela nekretnine više od 50 godina, da mu je tako omogućena kružna cirkulacija prometa kroz vulkanizersku radnju, a što je nužno za obavljanje djelatnosti kojom se tužitelj bavi, da za utvrđenje prava vlasništva nije potrebno izraditi parcelacijski elaborat već je to potrebno tek po donošenju rješenja o formiranju građevinske čestice; pa je tužitelj sukladno odredbi čl.
29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj 6/80 i 36/90, u dalje: ZOVO), u svezi s odredbom č. 159. st.
4. i čl. 388. st.
4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, dalje: ZVDSP) dosjelošću stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine protekom roka od 20, odnosno 40 godina budući je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u st.
2. i 3. istog članka, odnosno protekom 20 odnosno 40 godina, a cijeneći da je isprva bilo određeno odredbom čl. 388. st.
4. ZVDSP da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana; da je odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" br. 137/99) ukinuta navedena odredba čl. 388. st.
4. ZVDSP, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 114/01) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana; da je navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske štitila prava trećih osoba koje bi pravo na vlasništvo nekretnina koje su tada bile u društvenom vlasništvu ostvarile na temelju drugih zakona i čija prava bi bila ugrožena kada bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na nekretninama koje su tada bile u društvenom vlasništvu, no ta odredba ne štiti prava Republike Hrvatske u vlasničkim sporovima protiv nje, kada ne postoje prava trećih osoba jer se Republika Hrvatska ne može pozivati na neustavnost odredbe Zakona o vlasništvu koje je sama prouzročila, da stoga ukinuta odredba čl. 388. st.
4. ZVDSP/96 bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999. i u tom vremenskom razdoblju njenog važenja ona je mogla proizvesti određene pravne učinke u smislu stjecanja vlasništva po samom Zakonu u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a tužitelj je sa svojim prednikom u samostalnom, zakonitom, poštenom i istinitom posjedu, pa kako je do 17. studenog 1999. proteklo više od 20 godina, to je zahtjev primjenom odredbe čl. 159. st.
4. ZVDSP osnovan.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja iz pravilno utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluku i nastavno pogrešno primijenio materijalno pravo. Pritom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
Naime, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed ili barem samostalan pošten posjed. Osnovano tuženik ukazuje da posjed tužitelja i prednika nije ni zakonit, ni pošten. Naime, točno je da iz iskaza svjedoka slijedi da tužitelj putem prednika u posjedu predmetnog dijela nekretnine tužene izvjesno od 1971. godine; međutim ti isti svjedoci navode da je otac tužitelja govorio da ima namjeru kupiti taj dio zemljišta, ali da nije mogao (svjedok A. K., V. Š.); a to potvrđuje i tužitelj u iskazu. Iz takvih iskaza i utvrđene činjenice da je tužitelj i putem prednika koristio predmetnu nekretninu upravo kao parkiralište i prolaz za svoju vulkanizersku radnju, sud prvog stupnja je pogrešno zaključio i da postoji činjenica zakonitog i poštenog posjeda tužitelja i prednika, a slijedom toga i uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
Poštenje posjednika se presumira. Tako je bilo za vrijeme važenja pravnih pravila Općeg građanskog zakonika paragraf 328 OGZ („Da li je način posjeda pošten ili nepošten presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten.“), za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91, 92/94, ZOVO) - posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO) pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO); odnosno sada odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15; dalje ZV) - posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV), a prema st. 5. čl. 18. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Nadalje, odredbom čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako nije drukčije određeno (st. 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.).
Dakle, kada već iz iskaza svjedoka i tužitelja slijedi da posjed prednika tužitelja, a nastavno i tužitelja (jer je o tome imao saznanja budući sam navodi da je otac želio kupiti taj dio nekretnine), nije bio pošten upravo jer su znali da taj dio nekretnine nije njihov; da je otac tužitelja upravo zato želio kupiti taj dio nekretnine (očito jer im je taj dio nekretnine bitan za obavljanje vulkanizerske djelatnosti, budući za korištenje iste sada ostaje samo prolaz preko nekretnine koju koriste za stanovanje), odnosno jer su znali, odnosno mogli znati da im pravo na posjed ne pripada; cijeneći pritom i da tužitelj niti ne navodi pravnu osnovu svoga, odnosno prednikova posjeda (pa svakako njihov posjed nema kvalitetu zakonitosti, valjani pravni temelj za posjedovanje); to već iz tog razloga - nedostatka savjesnosti, poštenja, nema osnove za prihvaćanje zahtjeva tužitelja jer nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću iz odredbe čl. 159. st. 4. ZV, neovisno o vremenu trajanja posjeda.
Stoga, nije od značaja je li tužena tražila predaju posjeda. Osim toga, a što i nije sporno radi se o dijelu nekretnine koja je bila društveno vlasništvo, a u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koja su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, čl. 388. st. 4. ZV. Nadalje, tužitelj je tužbu podnio 31. siječnja 2017. godine, pa se ne može primijeniti odredba čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. godine; a kraj činjenice da na nekretnini čiji se predmetni dio potražuje postoji izgrađena stambena zgrada, očitovanje predstavnika stanara nije mjerodavno u ocijeni da li se radi o zemljištu nužnom za uporabu zgrade, sve i kada bi to bilo od značaja.
Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 373. t. 2. i 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
Nadalje, valjalo je preinačiti i odluku o trošku te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu istog, a tuženiku dosuditi trošak za sastav odgovora na zahtjev 100 bodova, odgovora na tužbu 100 bodova, podneska od 27. ožujka 2018. 100 bodova, pristup na raspravu 10. travnja 100 bodova, 18. rujna 2017. godine 100 bodova, 2. svibnja 100 bodova, 11. lipnja 25 bodova jer je ročište odgođeno Tbr. 9/5Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (“Narodne novine” 142/12,103/14,118/14, 107/15), 27. rujna 2018. godine 100 bodova te na ročište za objavu 50 bodova, sveukupno 7.750,00 kn; čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.
Kako je žalba osnovana tuženiku pripada i trošak za sastav žalbe u iznosu 1.250,00 kn, Tbr. 10/1 Tarife, čl. 166. st. 2. ZPP.
U Puli – Pola 20. svibnja 2019.
Predsjednik vijeća
Dolores Peruško, v.r.