Gzp-77/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja D. K. iz G., O., B. i H., kojeg zastupaju punomoćnice V. P. M. i M. J. J., odvjetnice u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 9. svibnja 2008., 9. studenog 2009.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-77/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - tuženik je pisani odgovor na tužbu, kao i rješenje tuženika o prestanku prava predlagatelja na isplatu mirovine od 6. ožujka 2003., podnio na ročištu održanom 9. rujna 2003., te se dodatno obvezao dostaviti sudu primjerak navedenog rješenja s iskazanom klauzulom pravomoćnosti i konačnosti.
Full text
Broj: Gzp 77/09-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja D. K. iz G., O., B. i H., kojeg zastupaju punomoćnice V. P. M. i M. J. J., odvjetnice u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 9. svibnja 2008., 9. studenog 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-7267/08 u roku od 3 (slovima: tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju D. K. u iznosu od 9.000,00 (slovima: devettisuća) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (slovima: tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 9. svibnja 2008., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod posl. br. P-11444/02. Županijski sud u Zagrebu se, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda pod posl. br. Gž-7627/08, radi rješavanja povodom žalbe, rješenjem od 8. siječnja 2009 (posl. br. Gzp-621/08) oglasio nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 16. siječnja 2009., kao stvarno nadležnom.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11444/02, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2008., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, broj 55/01.):
- postupak je pokrenut 7. studenoga 2002. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom tužitelja D. K. (u ovom postupku predlagatelja) protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – Središnje službe u Zagrebu, radi isplate mirovine, te je spis zaveden pod posl. br. P-11444/02,
- rješenjem od 4. veljače 2003. sud je pozvao tuženika na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 15 dana,
- podneskom od 26. veljače 2003. tuženik je zatražio produljenje roka za podnošenje pisanog odgovora na tužbu,
- tuženik je pisani odgovor na tužbu, kao i rješenje tuženika o prestanku prava predlagatelja na isplatu mirovine od 6. ožujka 2003., podnio na ročištu održanom 9. rujna 2003., te se dodatno obvezao dostaviti sudu primjerak navedenog rješenja s iskazanom klauzulom pravomoćnosti i konačnosti.
- podneskom od 2. srpnja 2004. tuženik je dostavio sudu primjerak navedenog rješenja,
- na ročištu održanom 14. studenog 2007. punomoćnik tužitelja predložio je izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, obzirom da tužitelj nije zaprimio rješenje tuženika od 6. ožujka 2009., premda je na njemu iskazana klauzula pravomoćnosti i konačnosti,
- sud je rješenjem od 14. studenog 2007. naložio tuženiku da dostavi svoj spis broj 303870, u kojemu je tužitelj osiguranik, u roku od 15 dana,
- tuženik je navedeni spis dostavio uz podnesak od 24. prosinca 2007.,
- na ročište održano 4. lipnja 2008. tužitelj nije mogao pristupiti zbog bolesti, no nije udovoljeno zahtjevu punomoćnika tužitelja da se ročište zbog toga odgodi, obzirom da je izvršen uvid u spis tuženika, iz kojeg je bilo razvidno da je tužitelj zaprimio rješenje tuženika od 6. ožujka 2003, nakon čega je glavna rasprava zaključena,
- na ročištu za objavu presude održanom 18. lipnja 2008. sud je donio i objavio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,
- presuda je tužitelju dostavljena 15. srpnja 2008,
- tužitelj je žalbu protiv presude podnio 22. srpnja 2008,
- telefonskom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu dana 9. studenog 2008. te uvidom u pravomoćno rješenje o nenadležnosti navedenog suda od 26. studenog 2008., utvrđeno je kako je predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. 11444/02, dostavljen Županijskom sudu 18. studenog 2009., na postupanje povodom žalbe gdje je zaveden pod poslovnim brojem Gž-7627/08, te je dodijeljen sucu u rad 25. studenog 2008., pri čemu u navedenom predmetu do danas nije donesena drugostupanjska odluka.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje stoga predstavlja razdoblje od 7. studenoga 2002. (dan podnošenja tužbe) do 9. studenog 2009., kada je donesena odluka o zahtjevu predlagatelja, što ukupno iznosi 7 (sedam) godina i 2 (dva) dana.
U pogledu postupanja nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, valja reći da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka (zatraživši u više navrata relevantnu dokumentaciju od tuženika), međutim nije postupao u potpunosti ažurno s obzirom da je od dostave rješenja tuženika (2. srpnja 2004.) do održavanja slijedećeg ročišta 14. studenog 2007. proteklo više od tri godine. Time je sud postupio protivno načelu ekonomičnosti postupka, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP) i koncentracije glavne rasprave, u smislu čl. 311. st. 2. ZPP, koja, ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije učinkovitog suđenja u razumnom roku.
Prema ocjeni ovog suda, predmetni parnični postupak nema karakter složenog postupka.
Valja također ukazati na činjenicu da je predlagatelj, kao tužitelj, svojim procesnim držanjem u parnici doprinio duljini trajanja sudskog postupka, obzirom da je ročište od 14. studenog 2007. odgođeno upravo zbog tužiteljeve tvrdnje kako rješenje tuženika od 6. ožujka 2003. nije zaprimio, što je izazvalo potrebu za dostavom čitavog tuženikovog spisa, da bi se takav tužiteljev navod pokazao u cijelosti neosnovanim, obzirom da je iz uvida u predmetni spis tuženika na ročištu održanom 4. lipnja 2008., sud utvrdio kako je navedeno rješenje tužitelj bio zaprimio.
Slijedom svega navedenog, uslijed duljine sudskog postupka (sedam godina i dva dana), koja je dijelom posljedica kako neažurnog postupanja suda, tako i držanja tuženika u parnici, a i osobito obzirom na činjenicu da u predmetnom slučaju nije bila riječ o složenom postupku, predlagatelju je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 9.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i s obzirom na socijalne prilike te opće poznate složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. studenog 2009.
Sudac:
Željko Glušić, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.