I Kž-268/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

I Kž-268/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S UDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Milana Petranovića, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. N. J. zbog kriv. djela iz čl. 137. st. 1. OKZRH i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 17. ožujka 1998. br. K-89/96, u sjednici održanoj 12. studenoga 1998. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optu. N.J., po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odnosu na kaz. djelo iz čl. 203. st. 1. KZRH, zbog kojega je opt. N.J. proglašen krivim pod toč. 2. izreke i za to djelo, na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP/93, protiv optuženika

OPTUŽBA SE ODBIJA

da bi dana 18. listopada 1996. godine u O., u G. ulici br. … bez odobrenja nadležnih tijela držao u svom stanu tri ručne bombe M-75, dva pakovanja eksploziva, devet komada inicijalnih kapisla i jedan kolut sporogorećeg fitilja,

d a k l e, da bi neovlašteno nabavljao i držao eksplozivne tvari čije nabavljanje i držanje građanima nije dopušteno,

pa da bi time počinio kazneno djelo nedopuštenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 203. st. 1. KZRH.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se presuda suda prvog stupnja i u odluci o krivičnoj sankciji i opt. N.J. za kazneno djelo iz čl. 137. st. 1. OKZRH, zbog kojeg je l. 47. st. 1. OKZRH izriče uvjetna osuda i za proglašen krivim pod toč. 1. izreke, na temelju č

to djelo prihvaća prvostupanjskom presudom kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje nepreinačeni dio prvostupanjske presude.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. N.J. je proglašen krivim zbog kaz. djela uzimanje talaca u pokušaju iz čl. 137. st. 1. OKZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, opisanog pod toč. 1., za koje mu je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci, i kaz. djela nedopuštenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 203. st. 1. KZRH, opisanog pod toč. 2. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te mu po čl. 47. st. 1. OKZRH izrečena uvjetna osuda, tako da mu je za oba djela u stjecaju, na temelju čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH, utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci i istodobno određeno da se ona neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Optuženiku su izrečene i sigurnosne mjere oduzimanje predmeta iz čl. 64. OKZRH, kojom su mu oduzete tri ručne bombe i druge eksplozivne tvari, kako je to specificirano u izreci prvostupanjske presude, te obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi iz čl. 59. OKZRH, dok je određeno da mu se vrati privremeno oduzet jedan revolver marke "King-cobra", kojega je suvlasnik sa sinom R.J. i za koju oba suvlasnika imaju dozvolu za držanje i nošenje.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik, po branitelju Z.M., odvjetniku iz O.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke krivičnoj sankciji i neizricanju sigurnosne mjere oduzimanja predmeta (revolvera) i predlaže da se pobijanu presudu preinači, te optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora i sigurnosnu mjeru iz čl. 64. OKZRH (oduzimanje revolvera).

Optuženik se žali zbog povrede krivičnog zakona, kako to stoji u uvodnom dijelu žalbe, a zapravo i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz njenog obrazloženja, i predlaže da se pobijanu presudu preinači i on oslobodi optužbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93, predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a optuženikova žalba odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u svezi zbog povrede krivičnog zakona.

U stvari, u žalbi optuženika se obrazlaže teza obrane, iznijeta tijekom glavne rasprave (l. 190-191) da je on dobrovoljno odustao od izvršenja kriv. djela opisanog pod toč. 1. izreke pobijane presude i pri tome tvrdi da sud prvog stupnja "nije cijenio činjenice koje govore o dobrovoljnom odustanku" u smislu čl. 19. OKZRH, a to je odbacivanje aktovke u kojoj su bile bombe, eksploziv i tranzistor i dozvoljavanje da mu svjedok R. uzme revolver iz ruke, što znači da prigovara činjeničnom zaključku prvostupanjskog suda prema kojemu je on u dovršenju djela bio spriječen i razoružan.

Suprotno tvrdnjama i stanovištu ovog žalitelja, sud prvog stupnja je na temelju iscrpno provedenog postupka, korektnom analizom i krajnje savjesnom ocjenom kako optuženikove obrane, tako i izvedenih dokaza, sve odlučne činjenice - u pogledu djela opisanog pod toč. 1. izreke pobijane presude - i potpuno i pravilno utvrdio i ispravno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo pokušaja uzimanja talaca iz čl. 137. st. 1. u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, a jer je u dovršenju djela bio spriječen i razoružan, a ne da bi dobrovoljno odustao od izvršenja djela u smislu čl. 19. OKZRH.

Naime, ne može biti govora o dobrovoljnom odustanku, kada je optuženik bio uporan u zahtjevu da svi prisutni napuste prostoriju, osim ošt. M.T. kojemu je i prišao i uz prijetnju da će ga ubiti namjeravao zadržati (samog) u prostoriji, no reagiranjem upravo M.T. (l. 89- 90, 180-181), a potom i svjedoka S.R. (l. 97-98, 185-186), od njega je svjedok R. uspio oteti pištolj, odnosno revolver, nakon što su se zbog otimanja revolvera našli na podu prostorije, te tako optuženik bio savladan i onemogućen u daljnjem postupanju. Ta činjenica je pouzdano utvrđena, saslušanjem svjedoka, a time što je optuženik, videći u prostoriji veći broj ženskih osoba, zatražio da svi prisutni, osim T., napuste prostoriju, dakle i predstavnici UNTAES-a, samo je donekle izmijenio svoj plan, kako to proizlazi i iz njegove obrane (l. 46-48, 179- 180), kada se ista objektivno analizira i cijeni kako sama za sebe, tako i posebno u svezi sa izvedenim dokazima.

Konačno, pobijana presuda sadrži opširne i u svemu valjane razloge, koji se odnose na djelo pod toč. 1. njene izreke i te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ne nalazeći za potrebno da ih u cijelosti ponavlja.

Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno primijenio krivični zakon kada je optuženika oglasio krivim zbog kaz. djela iz čl. 137. st. 1. u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, slijedom čega ne može biti govora o povredi krivičnog zakona na koju se ukazuje u žalbi.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu, po službenoj dužnosti, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP/93, ovaj sud je našao da protiv optuženika treba odbiti optužbu za kriv. djelo iz čl. 203. st. 1. KZRH, zbog kojeg je proglašen krivim pod toč. 2. njene izreke.

Naime, prema čl. 79. Zakona o oružju, osobe koje neovlašteno drže oružje i eksplozivne tvari pozvane su da te predmete predaju nadležnim tijelima, u kojem slučaju se protiv njih neće voditi kazneni postupak. Rok za predaju takvog oružja je više puta produljivan, te je konačno, prema Zakonu o izmjenama Zakona o oružju od 19. veljače 1997. godine, taj rok istekao dana 19. kolovoza 1997. godine ("NN" br. 20/97).

Kako se optuženiku inkriminira neovlašteno držanje eksplozivnih tvari (tri ručne bombe i dr.) dana 18. listopada 1996. godine, dakle, unutar roka u kojemu ih je mogao sam predati, bez ikakve odgovornosti, to onda postoje okolnosti koje za predmetno djelo isključuju kazneno gonjenje u smislu čl. 339. toč. 6. ZKP/93, pri čemu nije odlučno to što su te eksplozivne tvari od njega oduzete.

Stoga je u odnosu na djelo iz čl. 203. st. 1. KZRH trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i protiv optuženika, za to djelo, odbiti optužbu, kako je to presuđeno pod toč. I. izreke.

Nisu u pravu ni državni odvjetnik ni optuženik (čl. 369. ZKP/93) kada se žale zbog odluke o krivičnim sankcijama.

U stvari, može se govoriti samo o primjerenosti krivične sankcije za kazneno djelo iz čl. 137. st. 1. u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, s obzirom da je za djelo iz čl. 203. st. 1. KZRH trebalo protiv optuženika odbiti optužbu, kako je to gore izloženo, te o tome je li od optuženika, u okviru izrečene mu sigurnosne mjere iz čl. 64. st. 1. OKZRH trebalo oduzeti i jedan revolver, za što se zalaže državni odvjetnik i je su li pravilne i zakonite odluke o izrečenim sigurnosnim mjerama iz čl. 64. i čl. 59. OKZRH, s obzirom da optuženikova žalba sadrži i žalbu zbog izricanja tih krivičnih sankcija (čl. 369. ZKP/93).

Prije svega, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, koji pledira za izricanje kazne zatvora optuženiku, pri čemu ukazuje na samu težinu djela pod toč. 1. izreke pobijane presude i okolnosti pod kojima je ono počinjeno, te na činjenicu da je optuženiku ranije bila izrečena uvjetna osuda (zbog kaz. djela iz čl. 40. st. 1. KZRH), treba reći da u ovom slučaju postoje dvije zakonske pretpostavke zbog kojih je bilo moguće izreći optuženiku blažu kaznu od propisane (čl. 38. toč. 1. OKZRH), a to je činjenica da je djelo ostalo u pokušaju (čl. 17. st. 2. OKZRH) i da je optuženik in tempore criminis bio bitno smanjeno uračunljiv (čl. 10. st. 2. OKZRH), što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka prof. dr. N.M. (l. 62-80, 189).

Osim toga, sud prvog stupnja je utvrdio veliki broj olakotnih okolnosti, koje su po svom značaju odista osobito olakotne (čl. 38. toč. 2. OKZRH), a njihovo postojanje ni državni odvjetnik ne osporava, pa imajući u vidu sve te okolnosti, kao i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno i činjenicu da nije bilo štetnih posljedica djela, pravilno i zakonito je postupio prvostupanjski sud kada je optuženiku izrekao uvjetnu osudu i za predmetno djelo, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.

Iz tog razloga je i ovaj drugostupanjski sud, preinačujući pobijanu presudu u odluci o krivičnoj sankciji - zbog odbijanja optužbe za djelo iz čl. 203. st. 1. KZRH - također izrekao optuženiku uvjetnu osudu, prihvaćajući kao pravilno utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci i određujući rok kušnje od dvije godine, jer je to u svemu primjerena krivična sankcija, kojom će se postići svrha njenog izricanja predviđena u čl. 46. u svezi sa čl. 4. st. 2. OKZRH.

Neosnovano se žali državni odvjetnik i zbog toga što sud prvog stupnja nije oduzeo od optuženika revolver, već mu je isti vratio.

Naime, na temelju čl. 64. st. 1. OKZRH, ovakvi predmeti kao što je revolver i sl., vlasništvo optuženika i njegovog sina, mogu se oduzeti, znači i ne moraju, a prvostupanjski sud je sasvim opravdano ocijenio da u konkretnom slučaju to nije potrebno, što je valjano i obrazložio (str. 17. st. 5. presude). Jer, odista, ne bi bilo ni humano oduzimati optuženiku predmetni revolver, koji mu predstavlja značajnu i posebnu uspomenu iz rata, "zapravo, predstavlja dio njega", kako on to kaže, a za koji on i njegov sin R., također učesnik domovinskog rata, kao suvlasnici imaju valjanu dozvolu.

S druge, pak, strane, sud prvog stupnja je zakonito postupio kada je od optuženika oduzeo odnosne eksplozivne tvari, pa bez obzira što je protiv optuženika odbijena optužba za djelo iz čl. 203. st. 1. KZRH, te je predmete potrebno oduzeti, jer ih je optuženik neovlašteno držao i jer to zahtijevaju interesi opće sigurnosti (čl. 487. st. 1. ZKP/93).

Konačno, ovaj sud je ispitao i odluku o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja optuženika na slobodi iz čl. 59. st. 1. OKZRH i pri tome našao da je ta odluka ispravna i zakonita, s obzirom na njegovo teško narušeno psihičko zdravlje zbog posttraumatskog stresnog sindroma.

Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci na temelju čl. 390. st. 1. i 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 12. studenoga 1998. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.