Legislator Case Law & Legislation
Rev-660/2006-2 AI generated

Rev-660/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-660/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, Vlatke Radej-Potočnjak, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz P., zastupane po S. I. odvjetniku iz P., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Građansko-upravni odjel, radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1960/04 od 27. ožujka 2006., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-161/03 d 9. veljače 2004., u sjednici održanoj 19. rujna 2007.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-660/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na osnovu prednjih činjenica prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 50a. st. 3. al. 7. ZID ZPS, prema kojoj državni stan ne mogu kupiti osobe koje imaju u istom mjestu u vlasništvu useljivu kuću ili stan, a iz razloga što tužiteljica u istom mjestu ima u vlasništvu drugi useljivi stan, kojeg joj je darovala majka.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 660/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, Vlatke Radej-Potočnjak, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz P., zastupane po S. I. odvjetniku iz P., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Građansko-upravni odjel, radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1960/04 od 27. ožujka 2006., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-161/03 d 9. veljače 2004., u sjednici održanoj 19. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena presuda prvostupanjskog suda, na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana u P., sadržaja pobliže navedenog u izreci te presude. Ujedno je tom presudom, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), drugostupanjski sud dopustio reviziju zbog pravnog pitanja - od kakvog je utjecaja pravo osobne služnosti stanovanja (habitatio) glede ocjene je li riječ o useljivom stanu, a vezano uz primjenu odredbe čl. 50a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 58/95 - dalje: ZID ZPS).

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju te ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da osporenu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženice nije osnovana.

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana, u smislu odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 33/92, 43/92 - pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02

- u daljnjem tekstu: ZPS).

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tužiteljica u svojstvu nositeljice stanarskog prava na 3-sobnom stanu u P., površine 63 m2, podnijela tuženici Republici Hrvatskoj kao vlasnici stana zahtjev za kupnju predmetnog stana, koji zahtjev je tuženica odbila s obrazloženjem da je tužiteljica vlasnica drugog useljivog stana u istom mjestu, pa da stoga temeljem odredbe čl. 50a. st. 3. al. 7. Zakona o izmjenama i dopunama ZPS (dalje - ZID ZPS) nema pravo na kupnju stana na kojem ima stanarsko pravo;

- da je tužiteljica temeljem darovnog ugovora sklopljenog 30. ožujka 1994. sa svojom majkom L. K., kao i na osnovu izvršenog upisa u zemljišne knjige stekla vlasništvo stana u P., površine 62,09 m2;

- da je tim darovnim ugovorom darovateljica (majka tužiteljice) zadržala pravo nesmetanog korištenja predmetnog stana „dok ona to hoće“, a daroprimateljica (ovdje tužiteljica) se odrekla bilo kakvog uznemiravanja iste u mirnom i nesmetanom korištenju stana.

Na osnovu prednjih činjenica prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 50a. st. 3. al. 7. ZID ZPS, prema kojoj državni stan ne mogu kupiti osobe koje imaju u istom mjestu u vlasništvu useljivu kuću ili stan, a iz razloga što tužiteljica u istom mjestu ima u vlasništvu drugi useljivi stan, kojeg joj je darovala majka.

Nasuprot tomu, s obzirom na rečeni sadržaj darovnog ugovora (pobliže naveden u zadnjoj alineji prednjeg činjeničnog utvrđenja), drugostupanjski sud je zaključio da su stranke time ugovorile pravo osobne služnosti stanovanja (habitatio) u korist tužiteljičine majke, slijedom čega stan u vlasništvu tužiteljice smatra pravno neuseljivim, a što posebice obrazlaže time da mogućnost useljenja nije ovisila o njezinoj dispoziciji, već naprotiv o dispoziciji njezine majke kao ovlaštenika prava osobne služnosti. Stoga drugostupanjski smatra da se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 50a. st. 3. al. 7. ZID ZPS, pa utoliko tužbeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim i preinačava prvostupanjsku presudu.

Osporavajući pravilnost izloženog stajališta drugostupanjskog suda revidentica ističe da u konkretnom slučaju nije bilo zapreka koje bi tužiteljicu priječile da useli u stan u njezinom vlasništvu (jer nije bila u nikakvom sukobu s majkom), slijedom čega smatra da okolnost što je majka tužiteljice zadržala pravo stanovanja ne može sama po sebi tom stanu davati karakter neuseljivog stana za tužiteljicu.

Prema nalaženju ovog suda, pravilno je stajalište drugostupanjskog suda.

Naime, odredba čl. 50a. st. 3. alineja 7. ZID ZPS, prema kojoj zaprjeku za kupnju tzv. državnog stana predstavlja vlasništvo useljivog stana u istom mjestu, pretpostavlja da je riječ o stanu koji je useljiv ne samo u faktičnom, već i u pravnom smislu.

I prema ocjeni ovog revizijskog suda, kada je u pitanju stan na kojem postoji osobna služnost stanovanja, kao što je ovdje slučaj, radi se o pravno neuseljivom stanu, pa stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 50a. toč. 3. al. 7. ZID ZPS, a kako je to pravilno zaključio drugostupanjski sud u pobijanoj odluci. Stoga suprotna razlaganja revizije u tom pogledu nisu osnovana.

Nije se, dakle, ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP kojeg ističe revidentica.

Ostali revizijski navodi nisu razmatrani, jer izlaze izvan okvira pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena (čl. 385 a. ZPP).

Slijedom izloženog, revizija tuženice je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 19. rujna 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.