Croatian Supreme Court dismisses labor contract termination appeal citing procedural and substantive errors by the lower court.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the District Court's confirmation of a labor contract termination. The appellant argued for reinstatement and salary differences based on a 1999 agreement, while the lower courts upheld the dismissal as valid. The court ruled the appeal was unfounded because the lower court's decision was clear, consistent, and free from procedural violations or material law errors.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392.a st. 1. ZPP; čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP: A revision is rejected if the lower court's decision is understandable, clear, complete, and free from contradictions, or if the alleged errors in procedure or application of law are not substantiated.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 54/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika R. J. iz Z., zastupanog po punomoćnici D. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika-protutužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica R. t., iz Z., zastupanog po punomoćnicima T. R. i H. L., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1428/12- 3 od 10. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-3433/11-93 od 29. prosinca 2011., u sjednici održanoj 14. listopada 2015.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja-protutuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika (dalje: tužitelj) kojim je tražio poništenje odluke tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) o otkazu ugovora o pravima i obvezama direktora društva s ponudom izmijenjenog ugovora od 14. prosinca 2000., a odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da ga tuženik rasporedi na novo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, radnim sposobnostima i stručnim znanjima s danom 5. rujna 2000., te da mu tuženik uz plaću s tog radnog mjesta 12 mjeseci isplaćuje plaću direktora društva u iznosu od 22.232,29 kn mjesečno ili ukupno iznos od 266.787,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni iznos plaće od 5. rujna 2000. pa do isplate.
U toč. I. izreke prvostupanjske presude također je odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 533.574,50 kn na ime otpremnine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. rujna 2000. pa do isplate, a odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka. U toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužitelj s alternativnim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 533.574,96 kn kao 24 mjesečne neto plaće zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2000. pa do isplate, a pod toč.
III. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužitelj s dijelom alternativnog tužbenog zahtjeva u kojem je tražio da mu tuženik isplati iznos od 533.574,50 kn na ime otpremnine sa zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2000. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl.
1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. U toč. IV. izreke prvostupanjske presude prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio utvrđenje ništavim ugovora o pravima, obvezama i plaći direktora društva od 1. veljače 1999. sklopljenog između R. t. Z. d.o.o. i tužitelja, te je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika i naloženo je tužitelju da tuženiku isplati iznos od 243.672,14 kn s naslova razlike plaće, sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2011. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 131.037,50 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a odbije protutužbeni zahtjev tuženika, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, zahtjev tužitelja za vraćanje na radno mjesto u okviru stručne spreme i sukladno radnim sposobnostima i stručnim znanjima, te zahtjev za isplatu razlike plaće tog radnog mjesta i plaće direktora za razdoblje od 12 mjeseci, kao i zahtjev za isplatu otpremnine. Predmet spora je i zahtjev tuženika da se utvrdi ništavim ugovor o pravima i obvezama i plaći direktora društva od 1. veljače 1999., a slijedom toga predmet spora je i protutužbeni zahtjev za povrat razlike plaće.
Suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer drugostupanjska presuda je razumljiva, jasna i potpuna, te nema proturječnosti između obrazloženja i izreke navedene presude. Ne postoji niti suprotnost između razloga nižestupanjskih presuda i zapisnika sa sjednice nadzornog odbora održanog 20. siječnja 1999., jer su nižestupanjski sudovi ocijenili navode u zapisniku kao i sve ostale provedene dokaze u ukupnosti iz kojih su zaključivali o postojanju odluke o zaključenju spornog ugovora od 1. veljače 1999.
U odnosu na ostale navode revizije koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća temeljem odredbe čl. 396.a ZPP.
Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1428/12-3 od 10. listopada 2013.
Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.
Zagreb, 14. listopada 2015.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.