Legislator Case Law & Legislation
Rev-443/1993-2 AI generated

Rev-443/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-443/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice V.I. iz Z., koju zastupa punomoćnik D.G., odvjetnik iz Z., protiv tuženih Z.N. i W.N., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnici dr Z. i Z.Z., odvjetnici iz Z., radi prinudne zamjene stana, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 1992.g., br. Gž 4596/92-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. studenog 1991.g., br. Ps 327/90, u sjednici održanoj dana 31. ožujka 1993.g.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-443/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP), jer pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude o ovom sporu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 443/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice V.I. iz Z., koju zastupa punomoćnik D.G., odvjetnik iz Z., protiv tuženih Z.N. i W.N., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnici dr Z. i Z.Z., odvjetnici iz Z., radi prinudne zamjene stana, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 1992.g., br. Gž 4596/92-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. studenog 1991.g., br. Ps 327/90, u sjednici održanoj dana 31. ožujka 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja, kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu, na način da je tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se pravo tužiteljice V.I. iz Z., kao vlasnika stana u Z., na kojem stanu su nosioci stanarskog prava kao bračni drugovi N.W. i N.Z. iz Z., da tužiteljica može useliti u stan kojega je vlasnik u Z., slijedom čega su tuženi N.Z. i N.W. joj dužni predati na korištenje predmetni stan slobodan od osoba i stvari, sve putem zamjene istog stana za stan u Z., na kojem ima tužiteljica stanarsko pravo i koji stan je tužiteljica V.I. dužna istodobno predati na slobodno raspolaganje i korištenje tuženima slobodnog od osoba i stvari u roku od 15 dana."

Istom presudom naloženo je tužiteljici da tuženicima nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 69.240 HRD.

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje ali drugom vijeću, te da joj se dosudi parnični trošak.

U odgovoru na reviziju tuženi pobijaju navode revizije i predlažu da se revizija odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda drugog stupnja.

Javno tužiteljstvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP), jer pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude o ovom sporu.

Sud drugog stupnja je prihvatio utvrđenje suda prvog stupnja glede okolnosti odlučnih za primjenu propisa čl. 123. st. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86 i 22/92) prema kojem vlasnik obiteljske kuće ili stana ima pravo na zamjenu stana ako stanaru ponudi u zamjenu u istom mjestu stan koji bitno ne pogoršava uvjete stanovanja u odnosu na dosadašnji stan i ako na tom stanu stječe stanarsko pravo.

Sud drugog stupnja pravilno je zaključio, da se prilikom ocjene, da li ponuđeni stan bitno pogoršava uvjete stanovanja u odnosu na dotadašnji stan, ocjenjuju objektivne i subjektivne okolnosti, a pri tome nije odlučno da li je stan racionalno korišten i da li zadovoljava stambene standarde koji su se primjenjivali kod dodjele stanova na korištenje.

Ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu suda drugog stupnja, da bi se preseljenjem tuženih iz dotadašnjeg stana u ponuđeni stan bitno pogoršali uvjeti stanovanja s obzirom na lokaciju, broj soba, površinu stana i životnu dob tuženih.

Naime, utvrđeno je, da se ponuđeni stan nalazi na četvrtom katu stambenoposlovne zgrade u naselju Prečko, da se radi o trosobnom komfornom stanu sa grijanjem na radijator, da li ima priključak za plin i telefon, te da je udaljen od autobusne stanice 50 m, kao i da u zgradi ima ljekarna, a stan ima ukupnu površinu od 73,76 m5.

Za stan u kojem sada stanuju tuženi sa sinom je utvrđeno, da se stan nalazi u suterenu obiteljske stambene zgrade, sa dva ulaza, u dvije etaže u ukupnoj površini od 159,61 m5, da stan ima četiri sobe, te prostorije u kojima drugotuženi i sin tuženih imaju radni prostor, kao djelatnici slobodne profesije grafičke struke, te da stan ima klasično grijanje, električni bojler, telefon i udaljen je od autobusne stanice 600 m, te se dolazi cestom u usponu (20%) kao i stepenicama (86), ali su tuženi izjavili da se koriste osobnim automobilom.

Glede zdravstvenog stanja tuženih utvrđeno je da im koristi čisti zrak i da se ne izlažu naporima.

Dakle, na utvrđeno činjenično stanje, sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom za prinudnu zamjenu naprijed opisanih stanova iz naprijed navedenih razloga.

Navodi revizije u kojima se prigovara, da se broj stanara smanjio, jer je nakon donošenja presude suda prvog stupnja umro drugotuženi, nisu odlučni, jer se materijalno pravo primjenjuje na činjenično stanje utvrđeno u presudi suda prvog stupnja (dakle do zaključenja glavne rasprave).

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 31. ožujka 1993.g.

Predsjednik vijeća:

dr Ivo Grbin, v.r.