Revt-157/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 157/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja stečajne mase F. d.o.o. u stečaju iz P., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz R., protiv I. tuženika J. o. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i P. iz Z. i II. tuženika Z. F. iz T., K., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. M. & p. j.t.d. iz P., radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4514/10-6 od 15. siječnja 2013. kojim je djelomično ukinuta presuda te djelomično preinačeno i djelomično ukinuto rješenje Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-1161/06-10 od 31. svibnja 2010., u sjednici održanoj 4. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tuženiku Z. F. se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

U ovome predmetu tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a).

Tuženik Z. F. je odgovorio na reviziju i predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Međutim, ovdje valja imati na umu:

- da odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđa postojanje različite sudske prakse revizijskog suda ili barem dva ili više drugostupanjska suda, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda ili s pravnim shvaćanjem drugog drugostupanjskog suda, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), s time što predviđa i da se u reviziji izlože i shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka koja bi trebalo ujednačavati jer su različita,

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu i spomenute razloge ili razloge zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu zakona“, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Polazeći od prethodno navedenog, a budući da podnesena revizija sadrži jedno formulirano pitanje zbog kojeg se podnosi - ali ne i spomenute razloge s naznakom shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka koja bi trebalo ujednačavati jer su različita („npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba“), odnosno razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u svezi kojih razloga bi ovaj sud mogao izraziti svoje načelno shvaćanje (odgovor) i shvaćanje koje ne bi bilo važno samo za konkretnu pravnu poziciju revidenta i odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (postojanje kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a), tako da nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost, valjalo je na temelju odredaba čl. 392.b. st. 2. i 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Tuženiku Z. F. nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 4. ožujka 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.