Us-7518/2004-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-7518/2004-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Vlahinje kao predsjednika vijeća, Borisa Markovića i mr. sc. Marije Kriletić kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Jadranke Jelić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. Š. iz N., zastupan po punomoćniku B. C. iz Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-73-UP/I-2/2306/4-2004 od 23. srpnja 2004., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. siječnja 2008.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 26. stavka 1. u svezi s člankom 12. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja i ističe da je podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a da osporeno rješenje nije utemeljeno na potpunom i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju jer je neistinit navod Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva da ne postoje podaci o ulaganju tužitelja u Republici Hrvatskoj. Uz tužbu prilaže i dokaze koji idu u prilog činjenici da je osnovao dva poduzeća u Republici Hrvatskoj, te budući da je razvio svoju gospodarsku djelatnost na području Republike Hrvatske i da namjerava i dalje ulagati, okolnost što nije državljanin Republike Hrvatske otežava ga u njegovom daljnjem ulaganju. Stoga predlaže da Sud tužbu uvaži i poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu predlaže da se odbije ostajući u cijelosti kod obrazloženja rješenja koje se tužbom pobija.

Tužba nije osnovana.

Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91, 28/92, 113/93) propisano je da stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavak 1. točka 1. – 4. ovog Zakona. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da nadležno ministarstvo daje mišljenje o postojanju interesa za primitak u hrvatsko državljanstvo strancu iz stavka 1. ovog članka.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tuženo tijelo zatražilo od Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva dostavu mišljenja odnosno preporuku za primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo. Dopisom od 12. srpnja 2004. navedeno Ministarstvo navelo je da ne raspolaže podacima o ulaganjima tužitelja na temelju kojih bi moglo argumentirano ocijeniti interes Republike Hrvatske zbog kojeg bi ga trebalo primiti u hrvatsko državljanstvo temeljem odredbe članka 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

S obzirom na navedeno pravilno je utvrdilo tuženo tijelo da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem temeljem odredbe članka 12. stavak 1. Zakona jer nadležno Ministarstvo nije dalo pozitivno mišljenje odnosno preporuku o postojanju interesa Republike Hrvatske za primitak tužitelja.

Slijedom navedenog osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je trebalo stoga temeljem članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92, 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 23. siječnja 2008.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Jadranka Jelić v.r.

Darko Vlahinja v.r.