Legislator Case Law & Legislation
Revt-216/2009-2 AI generated

Revt-216/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revt-216/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak- Radej, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa I. M., odvjetnik u R., protiv tuženika I. J. o. d.d. S., kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva G. & P., Z., II. Z. o. d.d. S., kojeg zastupa M. P., odvjetnica u S. i III. A. C. d.d. O., kojeg zastupa M. D. odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj XXXII Pž-1726/08-7 od 1. srpnja 2009., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj XVI P-1774/05 od 28. studenog 2007., u sjednici održanoj 9. lipnja 2010.,

Legislator headnote

AI generated

Revt-216/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude da budu ukinute te da se prihvati tužbeni zahtjev. Odgovor na reviziju nije podnijet.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revt 216/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak- Radej, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa I. M., odvjetnik u R., protiv tuženika I. J. o. d.d. S., kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva G. & P., Z., II. Z. o. d.d. S., kojeg zastupa M. P., odvjetnica u S. i III. A. C. d.d. O., kojeg zastupa M. D. odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj XXXII Pž-1726/08-7 od 1. srpnja 2009., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj XVI P-1774/05 od 28. studenog 2007., u sjednici održanoj 9. lipnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Dužni su tuženici i to J. o. d.d. S., P. S. i A. d.d. (za A. m. S.) solidarno na ime materijalne štete na plovilu Adisson isplatiti tužitelju A. c. d.o.o. iznos od 78.000,00 kn plus PDV 22% što iznosi 95.160,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. 12. 2003. god. pa do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužni su tuženici i to Z. o. d.d. Z., P. S. i A. d.d. (za A. m. S.) solidarno na ime materijalne štete na plovilu Spirit isplatiti tužitelju A. c. d.o.o. iznos od 78.000,00 kn plus PDV 22% što iznosi 95.160,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. 12. 2003. god. pa do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužni su tuženici i to Z. o. d.d. Z., P. S. i A. d.d. (za A. m. S.) solidarno na ime izmakle dobiti za plovilo Spirit za 2004. god. isplatiti tužitelju A. c. d.o.o. iznos od 112.500,00 kn, sve navedeno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. 03. 2004. god. do isplate i pod prijetnjom ovrhe.

4. Dužan je tuženik pod 3. i to A. d.d. (za A. m. S.) na ime izmake dobiti za plovilo Spirit za 2004. god. iznad osiguranog iznosa od 112.500,00 kn isplatiti tužitelju A. c. d.o.o. iznos od 189.000,00 kn, sve navedeno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. 12. 2003. god. do isplate i pod prijetnjom ovrhe.

5. Dužan je tuženik pod 3. A. d.d. (za A. m. S.) na ime izmakle dobiti za 2004. god. za plovilo Adisson isplatiti tužitelju A. c. d.o.o. iznos od 301.500,00 kn sve navedeno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. 12. 2003. god. do isplate i pod prijetnjom ovrhe.

6. Dužni su tuženi solidarno naknaditi trošak kojeg je tužitelj imao u izvanparničnom postupku kod Trgovačkog suda u Splitu posl. br. R1-46/04 u iznosu od 4.000,00 kn sve navedeno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. 03. 2004. god. do isplate i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženici od 1) do 3) u roku od 15 dana naknade parnični trošak u ukupnom iznosu od 191.298,50 kn.

III. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana naknaditi parnični trošak tuženicima i to:

- tuženiku pod 1) iznos od 16.205,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. studenog 2007. god. do isplate,

- tuženiku pod 2) iznos od 34.680,00 kn, dok se za više traženu naknadu parničnog troška zahtjev ovog tuženika odbija,

- tuženiku pod 3) iznos od 111.825,20 kn, a za više zatraženu naknadu parničnog troška zahtjev tuženika pod 3) se odbija.“.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja suđeno je:

„1. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj XVI P-1774/05 od 28. studenoga 2007. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženika pod 3. A. C. d.d. O. – za A. m. S. (u točkama I.1., I.2. i I.3. izreke u dijelu koji se odnosi na tuženika pod 3., točke I.4. i I.5. izreke u cijelosti, točke II. izreke u dijelu koji se odnosi na tuženika pod 3), te u dijelu točke III. njene izreke kojim je tužitelju naloženo tuženiku pod 3. naknaditi parnični trošak u iznosu od 90.383,70 kn.

2. Uvažava se tužiteljeva žalba i preinačuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj XVI P-1774/05 od 28. studenoga 2007. u dijelu točke III. njene izreke kojim je tužitelju naloženo tuženiku pod 3. A. C. d.d. O. – za A. m. S., naknaditi parnični trošak u iznosu od 21.441,50 kn i sudi:

„Odbija se zahtjev tuženika pod 3. A. C. d.d. O. da mu tužitelj naknadi parnične troškove u iznosu od 21.441,50 kn.“

3. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj XVI P-1774/05 od 28. studenoga 2007. u točki I.6. njene izreke.“ i riješeno je:

„1. Uvažava se tužiteljeva žalba i ukida presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj XVI P-1774/05 od 28. studenoga 2007. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženika pod 1. J. o. d.d. S., P. S. (točke I.1, II i III. izreke u odnosu na tuženika pod 1.) i tuženika pod 2. Z. o. d.d. S., P. S. (točke I.2., I.3., II. i III. izreke u odnosu na tuženika pod 2.) i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

2. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti svojom konačnom odlukom.“

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude da budu ukinute te da se prihvati tužbeni zahtjev. Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija nije osnovana.

Pobijanom presudom prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu istaknutom u odnosu na III-tuženika A. C. d.d. O.. Taj zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da je oštećenje na tužiteljevim plovilima uzrokovano štetnom radnjom koju bi počinio III-tuženik i da stoga ne postoji odštetna odgovornost toga tuženika.

Postojanje odštetne odgovornosti III-tuženika tužitelj temelji na tvrdnji da su oštećenja na plovilima nastala tijekom studenog 2003. za vrijeme kada su radnici III-tuženika obavljali brusilačke radove na lukobranu u marini u Splitu u kojoj su plovila bila na čuvanju i da je pritom uslijed užarenih metalnih čestica došlo do mjestimičnog površinskog nagaranja palube na obje jedrilice tužitelja.

U odnosu na tu tvrdnju prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP zaključio da se na temelju izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka ne može utvrditi da su oštećenja na plovilima tužitelja nastala u marini III-tuženika prilikom izvođenja spomenutih radova, te je za takvo zaključivanje dao jasne i logične razloge.

Navedeno zaključivanje prvostupanjskog suda u cijelosti je prihvatio drugostupanjski sud.

Obrazlažući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka te upitno ističe zašto drugostupanjski sud zaključuje da su radove brušenja i numeracije na lukobranu obavljali radnici kamenim brusom kad je u odgovoru na tužbu III-tuženika navedeno da je brušenje vršeno uz pomoć male električne brusilice čeličnom četkom. Istina da se u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navodi da je brušenje vršeno kamenim, a ne metalnim brusom, što je u suprotnosti s navodima III-tuženika u odgovoru na tužbu. Međutim, s obzirom na činjenično utvrđenje da je na istom lukobranu bilo vezano 40-tak brodova, te da su oštećene samo jedrilice tužitelja koje nisu bile jedna do druge, a u obrazloženju nižestupanjskih presuda to utvrđenje se navodi kao argument za zaključak da oštećenje brodica nije nastalo u marini III-tuženika, za ocjenu pitanja uzročne veze između radova na lukobranu i sporne štete nije od odlučnog značaja jesu li radovi vršeni kamenim brusom ili čeličnom četkom.

Stoga navedeni nedostatak u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude ne predstavlja takav nedostatak presude zbog kojeg se ona ne bi mogla ispitati i kojim bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

U pretežitom dijelu revizijskih navoda kojima se obrazlaže postojanje navedene bitne povrede u biti se usporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a s obzirom na odredbu čl. 385. ZPP zbog tog razloga revizija se ne može podnijeti, pa te revizijske navode ovaj sud nije dužan, a niti ovlašten ocjenjivati.

Budući da ne postoji sporna štetna radnja III-tuženika kao temeljna pretpostavka odštetne odgovornosti, materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je u odnosu na III- tuženika A. C. d.d. zahtjev za naknadu štete ocijenjen neosnovanim. Stoga ne postoji niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 9. lipnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.