Rev-150/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 150/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, radi poništenja rješenja klasa: UP/II-943-04/08-01/275 ur. broj: 514-03-07/1-08-1 od 21. kolovoza 2008., odlučujući o reviziji (pogrešno navedeno žalbi) tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku posl. br. P-3/2008 od 24. studenoga 2008., dana 28. listopada 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku posl. br. P-3/2008 od 24. studenoga 2008. tužba tužitelja je odbačena.

Pobijanim rješenjem tuženika broj gornji od 21. kolovoza 2008. proglašeno je ništavim rješenje Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove, I. K., klasa: UP/I-943-01/07-01/01, ur. broj: 2176-07-04-08-10 od 29. travnja 2008., poništene sve pravne posljedice tog rješenja i naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim u k.o. K., kao kč.br. 3742 zgrada robna kuća, parkiralište i trg u površini 7068 m2 i predmet je naloženo dostaviti Uredu državne uprave u Sisku radi odlučivanja o visini naknade za deposedirano zemljište.

Citiranim rješenjem Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji od 29. travnja 2008. poništeno je rješenje S. K., Komisije za uzimanje iz posjeda br. 02-2953-3-1979 od 29. rujna 1979. u dijelu koji se odnosi na oduzimanje k.č. br. 3741 u površini 775 m2, u k.o. K., u vlasništvu Z. S., te se ista vraća u vlasništvo Z. S., odnosno njenoj nasljednici – kćerki, S. Z. iz K., (toč. I izreke) kako je opisano u toč. II. i III. izreke.

Prema stanju spisa tužitelj ističe da je od Z. S. – prodavateljice kupio suvlasnički dio predmetnih nekretnina budući su joj iste vraćene po rješenju prvostupanjskog upravnog tijela, a koje je tuženik sada proglasio ništavim.

Protiv ovog rješenja tužitelj je podnio reviziju (označenu kao žalba) navodeći da ima pravnog interesa za podnošenje tužbe odnosno biti stranka u postupku (znači ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka). Tuženik predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

U ovom predmetu je riječ o reviziji na temelju odredaba čl. 42. g/ Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj 9/94, 35/94, 114/01 i 79/06 – dalje: ZI).

Prema odredbama čl. 42. g/ ZI protiv odluke vijeća nije dopuštena žalba, ali je dopuštena revizija. U postupku povodom izjavljene revizije na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (čl. 42. g/ st. 3. ZI).

Također, prema odredbama čl. 42. a/ st. 4. i 5. ZI tužitelj je u tužbi dužan naznačiti novčanu vrijednost predmeta spora, a na određenje vrijednosti predmeta spora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-452/2009. od 16. lipnja 2009.).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U ovom predmetu tužitelj nije u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora, a niti sud (st. 4. čl. 40. ZPP), pa se na temelju odredbe čl. 40. st. 5. ZPP smatra da je utvrđena vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Prema tome, u konkretnom slučaju nije dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, već bi samo bila dopuštena revizija na temelju odredaba čl. 382. st. 2. ZPP.

Međutim, odredbom čl. 382. st. 3. ZPP je propisano da u reviziji iz st. 2. ovog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog koje ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U predmetnoj reviziji nije određeno naznačeno ni pravno pitanje zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, niti su navedeni razlozi zbog kojih bi neko pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Dakle, predmetna revizija ne sadrži ono što je u smislu čl. 382. st. 3. ZPP revidentica bila dužna navesti radi ocjene dopuštenosti predmetne revizije. Prema tome, izostale su osnovne procesne pretpostavke za dopuštenost predmetne revizije, pa revizija nije dopuštena.

Zbog svega navedenog na temelju čl. 392. st. 1. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. listopada 2011.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.