Labor dispute appeal dismissed because employee failed to exhaust internal organizational remedies before suing.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court's rejection of his labor dispute. The plaintiff sought reinstatement after his employment ended, arguing the lower court incorrectly applied the law regarding procedural prerequisites. The court held that the employee must first request protection from his employer's internal organization within statutory timeframes before seeking judicial relief. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because the necessary internal remedies were not exhausted.
Legislator headnote
AI generatedčl. 83. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An employee cannot claim judicial protection for labor rights unless they have previously sought protection from the competent organization within the legally prescribed time limits.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1363/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.V. iz P., M.H. …, protiv tuženika I. stakla L. iz L., zastupana po punomoćniku K.K., dipl. pravniku tuženika, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 30. prosinca 1993. godine broj Gž-2169/93-2 kojom je ukinuto rješenje Općinskog suda u Pakracu od 11. listopada 1993. godine i tužba tužitelja V.B. odbačena, u sjednici održanoj 25. svibnja 1994.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Rješenjem Općinskog suda u Pakracu od 11. listopada 1993. godine broj P-366/93-4 odbijen je kao neosnovan istaknuti prigovor nepravovremenosti podnošenja tužbe.
Rješenjem Okružnog suda u Bjelovaru od 30. prosinca 1993. broj Gž-2169/93-2 uvažena je žalba i ukinuto rješenje Općinskog suda u Pakracu broj P-366/93-4 od
11. listopada 1993. godine i tužba tužitelja V.B. odbačena.
Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se oba nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nije osnovan revizijski prigovor da je u pobijanoj odluci drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i da ne postoje pretpostavke za odbacivanje tužbe, jer je i po ocjeni ovog revizijskog suda drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 83. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 - dalje ZOPRO).
U ovom slučaju, naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odluci tuženika kojom je tužitelju prestao radni odnos s danom 19.8.1991. godine, a o čemu je tužitelj saznao na temelju potvrde od 8.9.1993. godine koju je tuženik dostavio tužitelju. Tužitelj traži da se odluka tuženika od 19.8.1991. godine poništi kao nezakonita i naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove i zadatke referenta nabave i priznju mu prava koja mu po osnovi radnog odnosa pripadaju.
Dakle, tužitelj traži u ovom sporu zaštitu svojeg prava koje mu je povrijeđeno odlukom tuženika.
Odredbom čl. 83. st. 1. ZOPRO propisano je da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, odnosno prigovora, ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom, dok prema st. 2. citirane zakonske odredbe zaštitu prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom organizacije, osim na novčano potraživanje.
Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi, kako pravilno zaključuje drugostupanjski sud, da zaštitu prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji, zbog čega je tužitelj kada je saznao da mu je izrečena mjera prestanka radnog odnosa bio dužan zaštitu svog povrijeđenog prava tražiti najprije u svojoj radnoj organizaciji podnošenjem prigovora (temeljem čl. 80. ZOPRO), pa kada takvu zaštitu nije tražio pred nadležnim organom u organizaciji u rokovima određenim zakonom, ne može osnovano zahtijevati ni zaštitu pred sudom.
Kada dakle, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za sudsku zaštitu pravilno je drugostupanjski sud postupio kada je tužbu tužitelja odbacio, jer zaštitu pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu pred nadležnim organom u organizaciji u rokovima određenim zakonom.
Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).
U Zagrebu, 25. svibnja 1994.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.