I Kž-782/2001-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 782/01-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milivoja Mikora, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. R. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. rujna 2001. godine, br. Kzm 13/00, u sjednici održanoj 27. studenog 2002. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića, i branitelja optuženika odvjetnice D. V. iz Z., te optuženika osobno,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. A.R., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu u vijeću za mladež proglasio je krivim opt. A.R. zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke suda o kazni, u kojoj žalbi predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženom izreče stroža kazna.

Optuženi A.R. žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Spis je dostavljen državnom odvjetniku da ga razgleda.

I Kž 782/01-5

Sjednici vijeća uz zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, bili su nazočni braniteljica optuženika D.V., odvjetnica iz Z., i opt. A.R.

Žalbe nisu osnovane.

Optuženi nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Točno je, da se presuda temelji između ostalog na iskazu oštećenice, ali i na izvedenim dokazima koji potkrepljuju njeno kazivanje. Naime, okolnosno opisivanje radnji koje je poduzeo optuženi, od strane oštećene, prije svega nasilno skidanje njene odjeće, te bliski kontakt s optuženim i njegovom intimnom odjećom, što optuženi u svojoj obrani negira, potvrđuju nedvojbeno nađeni tragovi tekstilnih vlakana odjeće optuženog, na dijelovima odjeće oštećene i to potkošulji, gaćicama optuženog, a što sve jasno upućuje, da su ti dijelovi odjeće bili u neposrednom kontaktu. Prema tome, dio iskaza oštećene, prema kojem je optuženi sebi i njoj skidao odjeću, potvrđen je provedenim vještačenjem. Također ovo utvrđenje suda potkrepljuju i nađeni tragovi izlučevina i epitelnih stanica optuženog i oštećene na tijelu optuženog nesumnjivo upućuje da je optuženi, kako to tvrdi oštećena, bio gol u predjelu tih dijelova tijela u vozilu, kada je primjenjivao silu. Očito je da je odjeću skinuo.

Prema tome, tvrdnje optuženog, da ništa nije poduzimao, da se nije skidao, te da nije skidao odjeću sa oštećene, nedvojbeno je sud prvog stupnja pravilno otklonio. U ginekološkoj ambulanti, dan nakon događaja 9. travnja 2000. godine, utvrđena je defloracija himena oštećene. Bez odlučnog je značaja za ovu odluku u ovom kaznenom predmetu je li je do te perforacije došlo u vrijeme izvršenja dijela ili ranije, tako da nije bilo potrebno, kako se to sugerira u žalbi, izvršiti na tu okolnost neka dopunska vještačenja.

Okolnost da su izostale vidljive povrede tijela kod optuženog i oštećene, nikako ne uključuje zaključak, da je izostao otpor oštećene. Radi se o optuženom izrazito jake tjelesne građe, tako da usprkos svojim naporima oštećena, koja je nesumnjivo bila u alkoholiziranom stanju i izrazito nježne konstitucije, gotovo da nije imala šanse da se obrani, ali je usprkos toga pružala otpor nesimulirajući stid i to trajan i ozbiljan otpor, iskazujući na taj način čvrstu odluku da izbjegne spolni odnos. Tek navršenih 15 godina života oštećene, okolnost da je nesumnjivo bila pod utjecajem alkohola, te velika razlika u fizičkoj snazi lišili su oštećenu mogućnosti da ostvari svoju volju i obrani se.

Točno je, da je uživanje alkohola doprinijelo tome da je oštećena kritične zgode povraćala, ali i ponašanje optuženog posve sigurno je tome doprinijelo.

Navodi žalbe, kako je oštećena imala razloga zbog svoje mladosti i situacije u kojoj se je našla, a da bi se opravdala pred roditeljima neosnovano teretiti optuženog krajnje su neosnovani.

Teretiti nekoga, bez razloga, za ovako teško kazneno djelo i to upravo onoga tko joj pomaže, bilo bi krajnje neuvjerljivo i protivno svakom razumnom razmišljanju.

I Kž 782/01-5

Pored svega navedenog uz rezultate provedenih vještačenja i iskazi svjedoka A. i L.R., koji su očito bili u prijateljskim odnosima sa optuženim, te majke ošt. Đ.O., o onome što se je događalo kritične noći u cijelosti potkrepljuju iskaz oštećene.

Vrijeme koje je proveo optuženi te noći sa oštećenom, potpuno bezrazložno odstupanje optuženog od najbližeg smjera vožnje oštećene njenoj kući, a nakon što je iskrcao A.R., ukazuje jasno da se i događaj odigrao na način kako to iskazuje oštećena.

Pravilno je, dakle, sud prvog stupnja otklonio u cijelosti obranu optuženog, te proglasio optuženog krivim za djelo za koje se tereti.

Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio pouzdanost i vjerodostojnost svih izvedenih dokaza, te iz utvrđenih činjenica izveo logičan zaključak o postojanju kaznene odgovornosti optuženog. Žalba optuženog ne dovodi u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne ukazuje niti na potrebu podvrgnuti činjenično stanje ponovnom utvrđivanju na glavnoj raspravi.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. ZKP ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženog.

Žalba optuženog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u njegovu korist sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, pa je sud pobijanu presudu ispitao i u tom pravcu u smislu odredbe čl. 382. ZKP.

Žalba državnog odvjetnika zbog odluke suda o kazni nije osnovana.

Državni odvjetnik prigovara izrečenoj kazni i tvrdi, da je ista preblaga, te da je sud prvog stupnja precijenio olakotne okolnosti, dok je podcijenio činjenicu da se oštećena u kritično vrijeme nalazila u alkoholiziranom stanju, te da je optuženi iskoristio njezinu slabost kao i povjerenje obitelji R. i obitelji oštećenice koje su mu dozvolile da prevozi oštećenu i njenu prijateljicu u svome automobilu. Oštećena je u to vrijeme bila maloljetna, tek je navršila 15 godina života, bez ikakovih seksualnih iskustava, što će traumatizirajuće i ubuduće djelovati na nju.

Protivno navodima žalbe sud prvog stupnja pravilno je utvrdio okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne, prije svega kao olakotno, da je određeno vrijeme proveo u Domovinskom ratu, bio ranjen, te obolio od PTSP, dok mu je kao otegotno uzeo u obzir da je iskoristio slabost, alkoholiziranost oštećene, te povjerenje obitelji s kojima je do tada bio prijatelj. Osim toga, sud je kao otegotno optuženom cijenio da je oštećena imala tada tek navršenih 15 godina, a da ju je uz spolni odnos optuženi prisiljavao i na druge radnje izjednačene spolnom odnosu. Utvrđene okolnosti značajne za odmjeravanje kazne sud prvog stupnja pravilno je vrednovao, te optuženom izrekao kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci koja kazna i po utvrđenju ovog suda drugog stupnja je primjerena društvenoj opasnosti djela, te naprijed navedenim, utvrđenim okolnostima, odlučnim za odmjeravanje kazne, i ta kazna ostvariti će svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

I Kž 782/01-5

Radi svega naprijed navedenog trebalo je temeljem odredbe čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. studenog 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milivoj Mikor, v.r.