Gž R-816/2016-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-816/2016

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja V. P., OIB: …, iz Č., zastupanog po punomoćnicima K. H., T. Z. i K. B. B., odvjetnicima u V., protiv tuženika I. - I. n. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva I., O. i partneri, iz Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 7 Pr - 24/2016-16 od 8. lipnja 2016., dana 29. studenoga 2016.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 7 Pr - 24/2016-16 od 8. lipnja 2016.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbacio tužbu koju je tužitelj podnio protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, kao nepravodobnu.

Protiv označenog rješenja tužitelj je podnio žalbu, zbog svih zakonom dopuštenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke: 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.), dalje ZPP, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužitelj u žalbi predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i donošenje odluke o meritumu stvari.

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Predmet razmatranja ovog drugostupanjskog suda jest pitanje je li tužitelj podnio tužbu pravovremeno.

Iz isprava koje prileže spisu proizlaze slijedeće činjenice koje uostalom između parničnih stranaka nisu ni bile sporne:

- da je između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika bio zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nadnevka 1. studenoga 2012.,

- da je 2. prosinca 2015. tuženik donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju.

Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj protiv označene Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji je predan pošti radi otpreme preporučenom pošiljkom 18. prosinca 2015., a koju je pošiljku - Zahtjev za zaštitu prava, tuženik zaprimio 22. prosinca 2015.,

- da tuženik nije odgovorio na zahtjev tužitelja,

- da je tužitelj podnio predmetnu tužbu, predajom pošti radi otpreme preporučenom pošiljkom, 21. siječnja 2016.,

- da tužitelj u predmetnoj tužbi postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, te vraćanja tužitelja na rad. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporišta u izvedenim dokazima, naročito razmatranjem priloženih isprava i njihovoj valjanoj ocjeni, što tužitelj u žalbi i ne pobija nikakvim konkretnim razlozima i argumentima, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja tužitelj u ovom dijelu činjeničnog utvrđenja, upućuje ne obrazloženje prvostupanjskog suda. No, pored toga dodatno je za reći kako tužitelj predmetnu tužbu zasigurno nije predao pošti (ili sudu) prije 21. siječnja 2016. jer je nadnevak same tužbe 21. siječnja 2016. (baš kao i nadnevak na punomoći za zastupanje tužitelja), pa je jasno da tužba nije mogla biti podnijeta sudu ranije nego je sastavljena. Da je Zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu tužitelj uputio tuženiku na način da je isti predao pošti 18. prosinca 2016., radi otpreme preporučenom pošiljkom, proizlazi iz potvrde o primitku (Hrvatske pošte), a da je tuženik ovu pošiljku zaprimio baš 22. prosinca 2015. razvidno je iz povratnice - obavijesti o prijmu pošiljke (Hrvatske pošte), koja potvrda i povratnica prileže spisu.

Odredbom članka 133. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14.) dalje ZR, propisano je kako radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

U suglasju sa utvrđenim činjeničnom stanjem i navedenim zakonskim odredbama prvostupanjski sud zaključuje kako se dan predaje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu (tuženiku) smatra dan predaje zahtjeva pošti (u konkretnom slučaju 18. prosinca 2015.), pa stoga da je rok od 15 dana u kojem je tuženik mogao odlučivati o zahtjevu tužitelja počeo teći 19. prosinca 2015., a ovo sukladno odredbama članka 112. ZPP-a. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje kako je posljednji dan kada je tuženik mogao odlučiti o zahtjevu tužitelja istekao 4. siječnja 2016. (ponedjeljak) jer je petnaesti dan roka pao u subotu (2. siječnja 2016. kada sud ne radi), a ovo na temelju odredbe članka 112. stavak 4. ZPP-a. Kako tuženik o zahtjevu za zaštitu prava tužitelja nije odlučio to da je tužitelju petnaestodnevni rok za ostvarenje povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (članak 133. stavak 2. ZR-a) počeo teći 5. siječnja 2016., a istekao 19. siječnja 2016. (utorak). Kako je tužitelj podnio predmetnu tužbu na poštu, radi otpreme preporučenom pošiljkom, 21. siječnja 2016. (četvrtak), to prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je tužba podnesena izvan roka iz članka 133. stavak 2. ZR-a, pa pobijanim rješenjem tužbu odbacuje kao nepravovremenu.

No, za razliku od prvostupanjskog suda, tužitelj smatra kako pravilnim tumačenjem odredbi ZR-a i ZPP-a koje se odnose na računanje rokova u predmetnom slučaju, rok od 15 dana u kojem je tuženik moga odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava počinje teći 23. prosinca 2015. jer je tuženik 22. prosinca 2015. zaprimio zahtjev tužitelja za zaštitu prava, pa stoga da rok od 15 dana ističe 6. siječnja 2016. odnosno zbog neradnog dana, 7. siječnja 2016. Na temelju toga tužitelj smatra da prekluzivni rok za traženje sudske zaštite u roku od 15 dana (članak 133. stavak 2 ZR-a) počinje teći 8. siječnja 2016. , a ističe 22. siječnja 2016. Kako je tužitelj podnio tužbu 21. siječnja 2016. (putem pošte) to drži da je ista podnesena pravovremeno, a pobijano rješenje kojim je odbačena da je nezakonito.

Dakle, u bitnome, odlučujuće za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, tj. odlučujuće za odgovor na pitanje je li tužitelj pravovremeno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari jest od kada teče rok za podnošenje tužbe. Tužitelj smatra da rok počinje teći nakon proteka roka od 15 dana, a koji rok od 15 dana počinje teći računajući od slijedećeg dana kada je tuženik faktički zaprimio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava. Prvostupanjski sud smatra kako ovaj rok od 15 dana, od kada tužitelj u daljnjem roku od 15 dana mora podnijeti tužbu, počinje teći slijedećeg dana od predaje zahtjeva za zaštitu prava pošti (preporučenom pošiljkom).

Ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravilnim tumačenjem odredbi članka 133. stavci 1. i 2. ZR-a kao i odredbi članka 112. ZPP-a, treba uzeti da rok u kojem poslodavac (tuženik) može udovoljiti zahtjevu radnika za zaštitu prava, kao i rok u kojem radnik (tužitelj) može podnijeti tužbu sudu, počinju teći slijedećeg dana, od dana kada je radnik, u ovom slučaju tužitelj, podnio zahtjev pošti na otpremu preporučenom pošiljkom, bez obzira kada je taj zahtjev tuženik faktički zaprimio. Ovaj pravni stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-1324/14-2 od 28. travnja 2015 u kojoj se jasno navodi kako "dan predaje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu smatra dan predaje zahtjeva na poštu (tako i u Revr-202/05)".

Upravo na temelju ovog pravnog stava revizija tužiteljice je odbijena kao neosnovana. Revizija je inače podnijeta protiv odluke drugostupanjskog suda kojim je ukinuta prvostupanjska presuda, a tužba odbačena. Nadalje je za istaknuti kako je protiv navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužiteljica podnijela tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske radi povreda članaka 14. stavka 2., 19. stavka 1., 26. i 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) Ustavnu tužbu temelji upravo na tvrdnji, a koju zastupa i tužitelj u predmetnoj parnici, kako rok od 15 dana u kojem poslodavac može udovoljiti zahtjevu radnika za zaštitu prava, počinje teći slijedećeg dana od dana primitka tog pismena (kada o tome postoji i materijalni dokaz), a ne od dana predaje pismena pošti.

Odlučujući o navedenoj ustavnoj tužbi Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom od 10. prosinca 2015. , broj: U-III- 3739/2015 istu odbio. U označenoj odluci je pored ostalog naveo kako je stajalište Vrhovnog suda obrazloženo valjano, jasno i na ustavnopravno prihvatljiv način, a u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava da nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost. Štoviše Ustavni sud RH dalje navodi i slijedeće: "Vrhovni sud postupao je u granicama svoje nadležnosti, propisane člankom 116. stavkom 1. Ustava. Pravna stajališta navedene u osporenoj odluci Vrhovnog suda, zasnivaju se na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava, koje je Vrhovni sud već iznosio u svojim ranijim odlukama (broj:

Revr-202/05 od 25. ožujka 2009., Revr - 1012/2013-2 od 10. ožujka 2015 i dr.), a prema kojima se dan predaje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu smatra dan predaje zahtjeva na poštu."

Usput je za navesti kako je u Vrhovni sud u označenoj odluci od 28. travnja 2015., a u svezi spornog računanja roka primjenjivao odredbu članka 133. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 137/04-pročišćeni tekst i 68/05.-Odluka USRH), koja je sadržajno jednaka odredbi članka 133. stavak 2. ZR-a koji se primjenjuje u predmetnom parničnom postupku.

Također spomenimo kako se i pravna teorija izjasnila o početku tijeka roka od 15 dana u kojem poslodavac može udovoljiti zahtjevu radnika za zaštitu prava, odnosno početka roka za predaju tužbe. Tako Crnić navodi slijedeće: "Kad radnik preporučenom poštanskom pošiljkom podnese poslodavcu zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, dan predaje preporučene pošiljke pošti smatra se i danom dostave tog zahtjeva poslodavcu, tj. dan dostave zahtjeva nije dan kada je poslodavac stvarno (faktički) primio radnikov zahtjev. Rok za predaju tužbe sudu počinje teći prvog idućeg dana nakon takve predaje zahtjeva poslodavcu" (Crnić, Ivica, Otkaz ugovora o radu, Pravo 79, Organizator, Zagreb 2013., str. 226. i 227.)

Konačno je za reći kako pravni stav iskazan u navedenim odlukama Vrhovnog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i u navedenoj pravnoj teoriji, a prema kojima rok za predaju tužbe sudu, radniku počinje teći od prvog idućeg dana od dana predaje zahtjeva za zaštitu prava pošti (ili naravno direktno poslodavcu), a koji je pravni stav i ovog drugostupanjskog suda, ni na koji način ne dovode u pitanje niti na bilo koji način ograničavaju ostvarenje prava radnika - tužitelja pred sudom. Naime bez obzira kada je poslodavac zaprimio zahtjev za zaštitu prava, je li na takav zahtjev uopće odgovorio, radnik zaštitu svojih povrijeđenih prava može zahtijevati pred sudom i to na temelju odredbi članka 133. stavci 1. i 2. ZR-a, pri čemu točno zna kada taj rok počinje teći, a to je računajući od prvog slijedećeg dana od dana predaje zahtjeva pošti ili direktno poslodavcu.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 9., 11., 13. i 14. ZPP- a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Usput je za spomenuti kako tužiteljevo navođenje u žalbi nekih odluka sudova, a koje da govore u prilog njegovog pravnog stava glede spornog računanja roka, ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.

Kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tužitelj kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP- a.

U Splitu 29. studenoga 2016.

Sudac:

mr. sc. Ivan Tironi, v. r.