Rev-1440/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1440/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i dr. Ive Grbina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.P. iz B., zastupanog po punomoćnici K.Z., odvjetnici iz B., protiv tuženika poduzeća P. B., . ., zastupanog po punomoćnici C.L., odvjetnici iz B., radi poništenja odluke o prestanku rada, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 30.

I. 1992. br. Gž-157/92, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 21. X. 1991. br. P- 529/91, u sjednici održanoj dana 5. listopada 1993. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Okružnog suda u Bjelovaru, kao suda drugog stupnja, odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odbačena tužba kao nepravovremeno podnesena, te tužitelju naloženo da plati tuženiku s naslova parničnog troška iznos od 6.000 ondašnjih dinara (sada HRD).

Protiv tog rješenja izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za ukidanje oba rješenja i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Tuženik je dao odgovor na reviziju u kojem je predložio odbijanje revizije, dok se nadležni državni odvjetnik nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Pravilna je u datom slučaju odluka suda prvog stupnja o odbacivanju tužbe kao prekasno podnesene, kao što je pravilna i odluka žalbenog suda o odbijanju žalbe i potvrdi pobijanog rješenja.

Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (Nar. Nov. br. 34/91) protiv odluke disciplinskog organa donesene u drugom stupnju radnik može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom u roku od 15 dana od dana dostave te odluke.

Ako nadležni organ drugog stupnja ne donese odluku o prigovoru u roku od 30 dana može se pokrenuti postupak pred nadležnim sudom u roku od 15 dana nakon proteka roka u kojem je organ u drugom stupnju bio dužan donijeti odluku o prigovoru.

Utvrđeno je u postupku da je prigovor izjavljen 4. I. 1991. godine, da nadležni organ u drugom stupnju nije donio odluku o prigovoru, te da je tužba podnesena dana 16. IV. 1991. godine.

Kraj takvog stanja stvari tužba je očigledno podnesena izvan spomenutog zakonskog roka i dosljedno tome pravilno donesena odluka o odbacivanju tužbe.

Okolnost što bi tužitelj bio u toku roka za izjavljivanje tužbe u bolnici ne utječe na tok prekluzivnog roka, a niti okolnost da on nije znao da li je donesena odluka o prigovoru. Kad je, naime, protekao rok od 30 dana od izjavljivanja prigovora, a da nije dobio odluku o prigovoru, tužitelj je trebao u daljnjem roku od 15 dana podnijeti tužbu, a ne i dalje čekati donošenje odluke i time se izložiti gubitku prava na tužbu.

Slijedom izloženog, a jer nije počinjena ni bitna povreda na koju ukazuje tužitelj (presuda žalbenog suda sadrži ocjenu odlučnih navoda žalbe, a samo takve sud mora ocijeniti - čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, Nar. Nov. br. 53/91), trebalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. u svezi čl. 400. st. 1., 2. i 4. ZPP).

U Zagrebu, 5. listopada 1993.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.