Gž-799/2018-2 · Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj:Gž-799/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. Z., OIB: podružnica Č., Z., ….., zastupan po odvjetničkom društvu H. i partneri, protiv tuženika G. K., OIB:, Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 1253/15-11 od 18. listopada 2017. godine, dana 19. veljače 2019. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1253/15-11 od 18. listopada 2017. godine. u pobijanom dijelu presude točke I. i III.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika L.Š.S. u Z., poslovni broj Ovrv-20729/14 od 17. prosinca 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 529,20 kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 105,84 kuna počevši od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 105,84 kuna počevši od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 105,84 kuna počevši od 16. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 105,84 kuna počevši od 16. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 105,84 kuna počevši od 16. siječnja 2014. godine do isplate, kao i u dijelu točke III. rješenja o ovrsi kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2014. do isplate, prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić – Sinčić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-20729/14 od 17. prosinca 2014. u dijelu točke III. rješenja o ovrsi kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju na ime nastalih troškova ovršnog postupka iznos od 225,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2014. do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 888,75 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna, u roku od 8 dana."

Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija dio presude u dijelu u kojem nije uspio u postupku- točke I. i III. presude. Iako navodi da žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom da osporava činjenična utvrđenja iz prvostupanjskog postupka, jer osporava površinu stana te obim pružene usluge, žalitelj osporava presudu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu duga za odvoz kućnog otpada. Ovaj postupak je započet podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku te je po prigovoru tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdane po javnom bilježniku postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik vlasnik nekretnine u G. Z., da se u poslovnim knjigama vodi obveznikom plaćanja komunalne usluge na toj adresi te da ima neizmireno potraživanje za razdoblje od kolovoza do prosinca 2013. godine u iznosu od 105,84 kune mjesečno odnosno 529,20 kuna.

Utvrđujući da je tuženik vlasnik nekretnine u G. Z. te da je dužan platiti odvoz kućnog otpada s obzirom da nije dokazao da nije ispunio obvezu isplate, pravilno je prvostupanjski sud održao na snazi rješenje o ovrsi za neisplaćeni iznos duga zajedeno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U konkretnom su računi dospjeli nakon 23.srpnja 2013. kada je stupio na snagu Zakon o održivom gospodarenju otpadom ( "Narodne novine" 94/13., dalje- ZOGO).

Sukladno odredbi čl. 3. ZOGO propisano je da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti.

Odredbom članka 33. ZOGO, je propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. istog zakona na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge (stavak 1.); da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. tog zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (stavak 2.); da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz članka 33. stavka 2. ZOGO (stavak 3.).

Međutim, odredbom članka 182. stavka 1. ZOGO propisano je da će Vlada, između ostalog, donijeti uredbu iz članka 29. stavka 10. ZOGO u roku od 12 mjeseci od stupanja na snagu tog Zakona, što je Vlada u navedenom zakonskom roku propustila učiniti, jer je Zakon stupio na snagu 23. srpnja 2013., a uredba je donesena 25. svibnja 2017.

Navedenom Uredbom Vlade, u članku 20. stavku 5. određen je obračun cijena javne usluge, pa je stajalište ovog suda da, kako u zakonom određenom roku nije donesena Uredba na temelju koje bi se vršio obračun, osnovanost tužbenog zahtjeva valja ocijeniti po odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12, 147/14) i Zakona o otpadu ("Narodne novine" broj 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08, 87/09), odnosno po pravilima koji su bili na snazi u to vrijeme, konkretno Pravilnika tužitelja o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja odvoza i odlaganja komunalnog otpada.

Navedenim Pravilnikom je određeno da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstva otpada, a da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji kao što je zadužena površina (m[2] ) prostora korisnika usluga.

Kako je nesporno da je usluga prikupljanja i odvoza otpada s nekretnine tuženice izvršena, dakle da je tuženik tu uslugu koristio, pa se može smatrati "onečišćivačem", kao i da se radi o javnoj usluzi od javnog interesa, a iz izvoda iz poslovnih knjiga i računa tužitelja vidljivo je da cijena izvršene usluge za nekretninu tuženika iznosi 105,84 kune mjesečno, platni nalog u cijelosti održan na snazi.

Neosnovani su žalbeni razlozi u kojima tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku s obzirom da se zbog navedenog žalbenog razloga presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati( čl. 467. st. 1. ZPP-a)

Odluka o troškovima je pravilno utemeljena na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a. i članka 14. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - u nastavku teksta: OZ).

Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i presuda potvrđena u smislu odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a. u pobijanom djelu pod točkom I i III.

U ne pobijanom dijelu presude točka II. presuda ostaje neizmijenjena.

Vukovar, 19.veljače 2019.

SUDAC

Irena Lenić