Rev-2191/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2191/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. M.J., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici N.J. iz Z., koju zastupa S.B.-D., odvjetnica u Z., protiv tuženice C. d.d. Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. veljače 1995. br. Gž- 9165/94, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 1994. br. Pn-2046/94, u sjednici održanoj dana 13. travnja 1999.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužitelja te se preinačuje djelomično presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. veljače 1995. br. Gž-9165/94 i tuženici nalaže da plati tužitelju, pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 12.192,00 kn, još i iznos od 2.800,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 4. srpnja 1994. do isplate i parničnim troškom cijelog postupka u iznosu od 2.600,00 kn.

U ostalom dijelu odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da na ime nadoknade štete plati tužitelju iznos od 24.432,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 4. srpnja 1994. do isplate i parničnim troškom u iznosu od 2.400,00 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 22.560,00 kn odbijen.

Odlučujući o žalbama obiju stranaka sud drugog stupnja je odbio žalbu tužiteljice u cijelosti, a žalbu tuženice djelomično te je prihvatio djelomično žalbu tuženice i preinačio presudu suda prvog stupnja tako da je odbio dio tužbenog zahtjeva za daljnji iznos od 12.240,00 kn i odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

U odnosu na glavni zahtjev postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, osim glede zahtjeva za nadoknadu na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti.

U postupku je utvrđeno da je dana 28. srpnja 1994. na raskrižju Selske ceste i Lošinjske ulice u Zagrebu mlt. tužitelj u dobi od 9 godina tjelesno ozlijeđen prilikom pretrčavanja ceste od udara osobnog automobila osiguranice tuženice A.S., kojim je upravljao J.S. i da postoji podijeljena odgovornost parničnih stranaka za nastanak štete koji je pretrpio tužitelj uslijed ovog štetnog događaja i to u omjeru 80% na strani tuženice i 20% na strani tužitelja.

Utvrđeno je zatim da je tada mlt. tužitelj zadobio udarno-krvne podljeve i natučenja glave, udarne ozljede i natučenja, kao i oguljotine kože lijeve potkoljenice te natučenje i trzajnu ozljedu vratne kralježnice, zbog čega je pretrpio tjelesne bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manje bolove 20 dana, kao i jaki primarni strah koji je uz akutnu psihičku reakciju potrajao oko 2 dana, a tada je trpio srednje jaki strah i bojao se za stanje svoga zdravlja.

Takva jačina tjelesnih bolova i straha kao i njihovo trajanje opravdavaju u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94 -u daljnjem tekstu: ZOO) nadoknadu za pretrpljene tjelesne bolove u iznosu od 7.000,00 kn i za strah u iznosu od 3.700,00 kn kako je to pravilno ocijenjeno u pobijanoj presudi, pa se ne mogu prihvatiti protivni navodi revidenta.

Sudovi su pravilnom primjenom odredbe čl. 195. st. 1. ZOO utvrdili visinu nadoknade na ime troškova za tuđu pomoć u iznosu od 540,00 kn, koju visinu, uostalom, revident određeno niti ne pobija, već samo indirektno kroz revizijski prijedlog. Ostvario se, međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava glede tražene nadoknade na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i to djelomično.

Prema, naime, utvrđenju sudova posljedice strahovanja i drugih neugodnih emocionalnih doživljavanja koje je mlt. tužitelj imao kao dijete, dovele su ga u stanje reaktivne neuroze te se još i danas boji prometa pa mu je zbog toga kroz duže vrijeme (dvije godine) životna aktivnost smanjena za 10%.

Takvo smanjenje životnih aktivnosti, po nalaženju ovog revizijskog suda, opravdava u smislu čl. 200. ZOO nadoknadu na ime duševnih bolova koje tužitelj kao dijete zbog toga trpi u iznosu od 7.500,00 kn a ne ispod tog iznosa, kako je to pogrešno ocijenjeno u pobijanoj presudi ni preko tog iznosa kako to neosnovano ističe revident.

Trebalo je zbog toga za taj oblik nematerijalne štete, pored pravomoćno dosuđenog iznosa, s obzirom na navedeni omjer podijeljene odgovornosti parničnih stranaka za nastanak štete, dosuditi tužitelju još i iznos od 2.800,00 kn (80% od više utvrđenih 3.500,00 kn).

Tužitelj u svojoj reviziji osnovano prigovara odluci o trošku u pobijanoj presudi, no ta odluka gubi svako značenje, jer je ovaj revizijski sud na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP donio odluku o trošku cijelog postupka, stim da je prema odredbi čl. 164. st. 2. ZPP uzet u obzir onaj trošak koji je određeno naveden. Tužiteljici je i bez obzira na uspjeh u sporu priznat u cijelosti trošak vještačenja.

U Zagrebu, 13. travnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.