II Kž-158/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Č., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 13. travnja 2016. broj Kv I-28/16-5 (K-19/15-37), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. svibnja 2016.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-158/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. Č. po braniteljici Lj. J. P., odvjetnici iz K., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 158/16-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Č., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 13. travnja 2016. broj Kv I-28/16-5 (K-19/15-37), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. svibnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženika D. Č. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. Č., zbog pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11), kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) protiv optuženika produljena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08, i to zabrane približavanja oštećenoj S. Č. na udaljenost manju od 300 metara, zabrane uspostavljanja i održavanja veze s tom oštećenicom te zabrane uznemiravanja i uhođenja te oštećenice, a na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08 određeno je da će Policijska uprava koprivničko - križevačka izvršavati te mjere, time da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, a optuženik je upozoren da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.
II Kž 158/16-4
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. Č. po braniteljici Lj. J. P., odvjetnici iz K., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjsko rješenje manjkavo jer nije obrazloženo zašto sud smatra da i dalje postoji potreba za primjenom mjera opreza, čime upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dao jasne, određene i dostatne razloge za ispunjenje svih zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08 kao mjera koje su blaže od istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a kojima se uspješno može otkloniti iteracijska opasnost na strani optuženika. Stoga nije ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
Ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
One osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realnu bojazan da će optuženik D. Č. boravkom na slobodi nastaviti s istom ili istovrsnom kriminalnom aktivnošću proizlaze iz načina počinjenja tri kaznena djela stavljenih mu na teret potvrđenom optužnicom (pokušaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, tjelesna ozljeda i prijetnja) kojima je u tijeku kratkog razdoblja iskazao znatnu upornost i kriminalnu volju u svom protupravnom postupanju na štetu bivše supruge, oštećenice S. Č., kao i činjenice da je optuženik, prema podacima u spisu predmeta, kažnjen zbog prekršaja iz članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu iste oštećenice.
Imajući na umu te okolnosti, a vodeći pri tome računa da je optuženik kazneno neosuđivan prvostupanjski sud je pravilno zaključio da će se primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točki 4., 5. i 9. ZKP/08, i to zabrane približavanja oštećenoj S. Č. na udaljenost manju od 300 metara, zabrane uspostavljanja i održavanja veze s tom oštećenicom te zabrane uznemiravanja i uhođenja te oštećenice, i nadalje preventivno djelovati u cilju otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti kojom će se ostvariti ista svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom.
Pravilnost prvostupanjskog rješenja stoga nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika kojim ističe da više nema potrebe za primjenom mjera opreza jer u razdoblju od gotovo godine dana, a nakon što mu je istražni zatvor zamijenjen mjerama opreza, nijednom radnjom nije prekršio nijednu od tih mjera, a on sam ne želi biti s oštećenicom ni u kakvom odnosu, odnosno ne želi joj je približiti, ni uspostaviti ili održavati bilo kakvu vezu s njom, a niti je uznemiravati ili uhoditi. Ovo tim više jer ti navodi samo potvrđuju da se optuženik pridržava mjera opreza te da one ostvaruju svoju svrhu.
Niti daljnja žalbena tvrdnja optuženika da više nema potrebe za primjenom mjera opreza i zbog toga što oštećenica od početka svibnja 2015. više ne živi u nekretninama u kojima je živjela s njim niti tamo dolazi te živi na drugoj adresi nije od odlučnog značaja za
II Kž 158/16-4
pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Naime, upravo je okolnost da se oštećenica odselila s adrese na kojoj je u vrijeme počinjenja kaznenih djela za koja se optuženik tereti živjela s njime bila od značaja za ukidanje istražnog zatvora protiv optuženika 27. svibnja 2015. te njegovu zamjenu mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4., 5. i 9. ZKP/08.
Nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti razmjernost egzistiranja mjera opreza u odnosu na činjenicu da ih optuženik nije prekršio, budući da je određeno da izrečene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, u skladu s odredbom članka 98. stavkom 6. ZKP/08.
Konačno, optuženik D. Č. pravilno je upozoren da će se, u slučaju nepridržavanja naloženih mu mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.
Budući da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima optuženika te da ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. svibnja 2016.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Maja Ivanović Stilinović, v. r.
Lidija Grubić Radaković, v. r.