Us-4156/2010-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-4156/2010-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Marije Kriletić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Senke Orlić-Zaninović, članova vijeća, te više sudske savjetnice Jadranke Jelić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice G. V. iz V., koju zastupa odvjetnik I. P. iz V., protiv rješenja tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, klasa: UP/II-415-05/09-01/637, urbroj: 513-04/10-02 od 5. ožujka 2010., radi naplate javnih davanja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2013.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Carinarnice O., klasa:

UP/I-415-02/09-01/42, urbroj: 513-02-4398/3-09-8 od 26. lipnja 2009. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljica se kao carinski dužnik obvezuje na plaćanje carine u ukupnom iznosu od 112.244,58 kuna na ime carine, posebnog poreza i poreza na dodanu vrijednost te kamata u iznosu od 20.286,14 kuna za osobno motorno vozilo marke „Mercedes“ C220 CDI, godina proizvodnje 2007., broj šasije: …, pušten u slobodan promet po jedinstvenoj carinskoj deklaraciji broj: 43036/640/476 od 11. ožujka 2008., Carinskog odjeljka Željeznički kolodvor O..

Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je netočna tvrdnja da je svoj osobni automobil koji je kupila koristeći braniteljsku povlasticu dala na korištenje svom ujaku već ga je samo jednom prilikom ovlastila da preveze njenu majku u P.. Upire na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji određuje prijelaz prava vlasništva te ističe da je i dalje vlasnica predmetnog vozila jer isto nije prodala, darovala niti otuđila. Predlaže Sudu da tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod svih razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Tužba nije osnovana.

Odredbom članka 60. stavkom 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04., 92/05., 107/07. i 65/09.) propisano je da bračni drug, punoljetna djeca i roditelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata imaju pravo na uvoz osobnog automobila bez plaćanja carine, posebnog poreza i poreza na dodanu vrijednost jednokratno, ako to pravo do sada nisu iskoristili.

Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da ako korisnik povlastice iz stavka 2. i 3. ovoga članka osobni automobil proda, daruje ili u cijelosti otuđi u roku od dvije godine od nabave obvezan je platiti carinu, posebni porez i porez na dodanu vrijednost kojih je bio oslobođen pri uvozu.

Iz podataka spisa predmeta, osobito izvješća Ravnateljstva policije, Uprave policije, Mobilne jedinice prometne policije od 30. srpnja 2008. proizlazi da je na autocesti A1, odmorištu D., prometna policija zaustavila osobno vozilo marke Mercedes, kojim je upravljao T. K. iz V.. Provjerom je utvrđeno da vozilo glasi na tužiteljicu, dok u prometnoj dozvoli stoji napomena zabrane otuđenja do 11. ožujka 2010. T. K. (ujak tužiteljice) je tom prilikom izjavio da se koristi predmetnim vozilom te je predočio i punomoć kojom ga je tužiteljica ovlastila za upravljanje istim.

Iz navedene punomoći potpisane kod javnog bilježnika dana 25. ožujka 2008., pod brojem: OV-4211/08 vidljivo je da je tužiteljica ovlastila T. K. da upravlja predmetnim vozilom bez ograničenja u zemlji i inozemstvu, da može u njeno ime i za račun poduzimati sve pravne radnje i potpisivati svu potrebitu dokumentaciju, u slučaju nastanka štetnog događaja zahtijevati naknadu štete i dr.

Slijedom navedenog, ocjena je ovog Suda da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je tužiteljica predmetno vozilo uvezla uz povlasticu te potom otuđila u korist M. K., prije zakonom propisanog roka pa stoga naknadno duguje iznos carine, posebnog poreza i poreza na dodanu vrijednost u iznosima i na način kako je to utvrđeno u izreci prvostupanjskog rješenja. To stoga jer se u konkretnom slučaju radi o otuđenju u gospodarskom smislu, u smislu odredbe članka 34. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08.) kojom je propisano da ako neka druga osoba, a ne vlasnik, ima pravo raspolaganja gospodarskom cjelinom na način da može vlasnika gospodarski isključiti od utjecaja na to dobro, tada se u poreznom smislu smatra da ta gospodarska cjelina pripada toj drugoj osobi.

Budući da je carinska povlastica osobna i neprenosiva, a u predmetnom je slučaju utvrđeno da je tužiteljica istu otuđila, pravilno je tuženo tijelo odbilo žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužiteljica kao korisnica povlastice obvezana na plaćanje carinskog duga.

Stoga prigovori tužiteljice istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.), a u svezi članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10 i 143/12.), tužbu odbiti kao neosnovana.

U Zagrebu 30. listopada 2013.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Jadranka Jelić, v.r.

mr.sc.Marija Kriletić, v.r.