Gžzp-303/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 303/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja P. C. iz V., kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u J., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gzp-2233/10 od 21. siječnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2011.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gzp-2233/10 od 21. siječnja 2011.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzp-2233/10 od 21. siječnja 2011., odbačen je kao nedopušten zahtjev predlagatelja.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu, ne navodeći određeno žalbene razloge propisane člankom 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" br. 73/91), u svezi odredbe članka 381 ZPP. Predlaže prvostupanjsko rješenje ukinuti u skladu sa žalbenim navodima.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je kako je predlagatelj podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u kojem je naveo da rečeni zahtjev podnosi zbog dugotrajnosti postupka koji se zbog zaštite prava na suđenje u razumnom roku vodio kod Županijskog suda u Splitu, a u svezi postupka vođenog pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. P-3004/05.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11 – dalje: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Navedeni propis oslanja se na odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01, 55/01, 76/10) i članka 4. ZS kojima se jamči pravo na suđenje u razumnom roku odnosno odredbu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu nakon 6. studenog 1997. stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02, dalje: Konvencija).

U primjeni članka 6. stavka 1. Konvencije pravo na pošteno suđenje uključuje pravo na suđenje u razumnom roku u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi. Pritom se misli na one postupke čiji ishod ima izravan učinak na određivanje ili ispunjavanje sadržaja nekog privatnog prava, odnosno obveze; što proizlazi i iz odredbe članka 27. stavka 1. ZS-a u kojem se spominju "prava i obveze" čime se određuje sadržaj i opseg zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom izloženog, na žalbene navode predlagatelja da je ovdje razmatrani zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnesen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske upravo temeljem čl. 27. ZS, i to zbog nedonošenja odluke Županijskog suda u Splitu povodom prvotno podnesenog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, valja odgovoriti kako izvanparnični postupak, koji se vodi povodom podnesenog zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, nije po svojoj prirodi takav postupak čiji ishod bi imao izravan učinak na sadržaj nekog privatnog prava u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije, odnosno članka 27. stavka 1. ZS.

Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz članka 27. stavka 1. ZS za odlučivanje o osnovanosti predmetnog zahtjeva, zbog čega je pravilno postupio odbacivši razmatrani zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao nedopušten.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.), riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. studenoga 2011.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.