Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding statutory salary supplements for prison officers under specific regulations.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment that partially rejected claims for salary supplements and Christmas bonuses. The plaintiff argued for a 40% special work condition allowance based on outdated regulations, while the court found that newer laws and regulations superseded these provisions. Consequently, the court ruled that the legal basis for the claimed supplements no longer existed after the new regulations took effect.
Legislator headnote
AI generatedZakon o državnim službenicima i namještenicima; Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi: The court established that specific regulations governing salary supplements for special work conditions supersede general laws, thereby terminating the right to such supplements when new regulations replace the old ones.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 363/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Nenada Perina i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik iz S., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-4401/05 od 8. prosinca 2006. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 392/04 od 14. lipnja 2005., u sjednici vijeća održanoj dana 19. lipnja 2007.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-4401/05 od 8. prosinca 2006. djelomično je preinačena presuda prvostupanjskog suda tako da je potvrđena u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 15.895,50 kn na ime dodatka na plaću, kao i u odluci o parničnom trošku, dok je djelomično preinačena u odnosu na toč. II. izreke prvostupanjske presude, tako da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa 1.000,00 kn na ime božićnice i s iznosom od 400,00 kn na ime dara za djecu sve sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to sve pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude.
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a budući da je drugostupanjski sud riješio da je revizija dopuštena.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Revizija nije osnovana.
Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženih iznosa s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada za razdoblje od 1. svibnja 2001. do 21. lipnja 2002. u visini od 40% osnovne brutto plaće mjesečno, što ukupno iznosi 15.895,50 kn, te isplatu božićnice u iznosu od 1.000,00 kn i dara za dijete u iznosu od 400,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Pravilno su prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili tužbeni zahtjev za isplatu uvećane plaće budući da su stupanjem na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi dana 25. travnja 2001. ("Narodne novine", broj 37/01) prestali važiti dotadašnji propisi (Uredba o dodacima za poslove s posebnim uvjetima rada - "Narodne novine", broj 90/94 i 6/00 te čl. 84. Zakona o izvršenju sankcija i izrečenim za krivična djela privredne prijestupe i prekršaje - "Narodne novine", broj 21/74, 39/74, 55/88, 19/90, 26/93, 66/93, 11/97, 128/99 i 73/00) prema kojima se državni službenici u kaznenim tijelima koji su obavljali poslove s posebnim uvjetima rada imali pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 40% osnovne plaće.
Zakon o državnim službenicima i namještenicima (dalje: ZDSN - "Narodne novine", broj 27/01) koji je stupio na snagu 30. ožujka 2001., između ostalog, uređuje i način utvrđivanja plaća državnih službenika i namještenika u kaznenim tijelima (čl. 1. st. 1. ZDSN). Prema odredbi čl. 108. st. 1. i 2. ZDSN plaću službenika odnosno namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik odnosno namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, time da se osnovica za izračun plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom. Odredbom čl. 109. st. 1. ZDSN propisano je da vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada. Jedina odredba ZDSN koja se odnosi na poslove s posebnim uvjetima rada i pravo na poseban dodatak na plaću za obavljanje tih poslova je ona iz čl. 112. koja glasi: "Vlada uredbom utvrđuje poslove s posebnim uvjetima rada te pravo na posebne dodatke za službenike i namještenike koji rade na tim poslovima".
Prema odredbi čl. 28. st. 1. ZIKZ ovlaštene službene osobe su, između ostalih, i državni službenici kaznionica i zatvora koji rade u posebnim uvjetima ili koji imaju posebne dužnosti i ovlasti, dok čl. 30. ZIKZ regulirajući posebna prava ovlaštenih službenih osoba propisuje da se njihova plaća sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (st. 2.) a poslove s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske (st. 5). Radi se o noveliranom čl. 30. ZIKZ (čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju kazne zatvora - "Narodne novine", broj 59/01, dalje: ZIDZIKZ), koji se primjenjuje od 1. srpnja 2001. ZIDZIKZ je odredbom čl. 74. propisao i rok za donošenje uredbe iz čl. 30. st. 5. i to tri mjeseca od stupanja na snagu tog Zakona.
Uredbu kojom utvrđuje poslove s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke donijela je Vlada Republike Hrvatske tek na sjednici od 20. lipnja 2002., i to u primjeni odredbe čl. 112. ZDSN, ista je stupila na snagu 21. lipnja 2002. (Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi - "Narodne novine", broj 74/02, dalje: Uredba/02), na temelju koje tužitelj ostvaruje ovaj dodatak nakon 21. lipnja 2002.
Polazeći od sadržaja naprijed citiranih odredbi ZDSN i ZIKZ pravo tužitelja na isplatu dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada pravilno je cijenjeno primjenom odredbi tih zakona, te podzakonskih akata donesenih temeljem istih, koji propisu su lex specialis u odnosu na ZR pa se odredbe ovog potonjeg Zakona (ZR) ne primjenjuju na konkretni pravni odnos.
Nadalje drugostupanjski je sud pravilno preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja za isplatu božićnice za 2000. i dara za djecu također za 2000. ispravno zaključujući da odredbe čl. 82. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 42/00) nisu davale osnova za priznavanje tih prava s obzirom da stranke Kolektivnog ugovora nisu postigle sporazum o visini rečenog prava.
Stoga navedeni Kolektivni ugovor sklopljen za 2000. ne daje osnova za postojanje obveze tuženice s tog naslova, pa je drugostupanjski sud osnovano odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu.
Slijedom izloženog a kada prvostupanjska i drugostupanjska odluka sadrže i valjalo obrazložene razloge glede pobijanog odbijajućeg dijela, nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP) to je pozivom na odredbe čl. 393. ZPP reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 19. lipnja 2007.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.