Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded, upholding lower courts' liability and damages assessment under Obligations Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment that partially modified a first-instance award for damages. The lower courts found the plaintiffs suffered physical injuries and mental anguish, resulting in permanent reductions in their work and life capacity. The appellate court affirmed that the lower courts correctly applied the law regarding compensation for pain and suffering, rejecting the claim that the awarded amounts were insufficient.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court holds that an appeal is unfounded when lower courts have correctly assessed the extent of physical and mental harm and determined appropriate compensation for the reduction in work and life capacity.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2875/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. i A.M. oboje iz Z., koje zastupa M.H., odvjetnik u Z., protiv tuženice C. osiguranje d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. lipnja 1995. godine broj Gž-6902/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. travnja 1994. godine broj Pn-2968/91, u sjednici održanoj dana 22. travnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 41.018,00 kn (41,018.000 HRD), a tužiteljici A.M. iznos od 80.905,00 kn (80,905.000 HRD) sve zajedno s kamatama i parničnim troškom dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.
Sud drugog stupnja u odluci o kamatama preinačuje presudu suda prvoga stupnja dok je u ostalom dijelu tu presudu potvrdio.
Protiv dijela presude suda drugoga stupnja kojim je potvrđena presuda suda prvoga stupnja u odbijajućem dijelu tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traže trošak postupka revizije.
Tuženika nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelji u štetnom događaju tjelesno ozlijeđeni, da su te ozljede kod njih uzrokovale fizičku bol, a isto tako da su trpjeli strah. Također je taj sud utvrdio trajanje i jačinu fizičkih boli i straha, koje su svatko od njih trpjeli.
Jednako tako je sud utvrdio da su tjelesne ozljede kod oboje tužitelja uzrokovale trajne posljedice koje su smanjile opću radnu i životnu sposobnost i to tužitelja M. za 15% a tužiteljice A. za 30%. Zbog utvrđene jačine i trajanja fizičkih boli kod oboje tužitelja ovaj sud smatra jednako kao sudovi nižega stupnja da iznos od gotovo 5.000,00 kn što su ga sudovi nižega stupnja utvrdili kao satisfakciju za te boli tužitelju M., a iznos od 9.500,00 kn kao satisfakciju s istog pravnog osnova za tužiteljicu A. smatra u svemu primjerenima.
Isto tako ovaj sud smatra da su sudovi nižega stupnja utvrdili odgovarajuće satisfakcije obojima tužiteljima za pretrpljeni strah.
Po mišljenju ovoga suda sudovi nižega stupnja nisu utvrdili premalenu satisfakciju tužitelju M. za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 27.375,00 kn s obzirom na opseg smanjenja njegove opće, radne i životne sposobnosti.
Također ovaj sud smatra da ti sudovi nisu utvrdili ni tužiteljici A. premalenu satisfakciju s navedenog pravnog osnova također uzimajući u obzir opseg smanjenja njezine opće, radne i životne sposobnosti.
Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).
U Zagrebu, 22. travnja 1999. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)