Gzp-125/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 125/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Davorki Lukanović- Ivanišević, u pravnoj stvari predlagateljice E. S. iz P., koju zastupaju punomoćnici S. O. i S. O. S., odvjetnici iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 6. ožujka 2007., dana 29. svibnja 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Puli dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-120/06 u roku od 2 (dva) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljici E. S. određuje se primjerena naknada u iznosu od 12.000,00 kn (dvanaesttisuća kuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 6. ožujka 2007. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS), u kojem navodi da joj je dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji se vodi na Županijskom sudu u Puli povodom žalbe protiv presude Općinskog suda u Puli donesene u predmetu pod poslovnim brojem P-1456/05.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Puli, poslovni broj P- 1456/05, te očitovanja Županijskog suda u Puli od 25. travnja 2007. utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je predlagateljica 14. srpnja 1998. Općinskom sudu u Puli podnijela tužbu radi utvrđenja postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju za života, te utvrđenja vlasništva,

- da je na ročištu 16. listopada 1998. tužiteljica dala izjavu o svom imovnom stanju te je raspravnim rješenjem suda oslobođena plaćanja sudskih pristojbi,

- da je na ročištu 27. travnja 1999. tuženik dao odgovor na tužbu i predložio da mu se dodijeli rok od trideset dana u kojem bi se pokušala zaključiti nagodba,

- da se podneskom od 4. svibnja 1999. tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu te istaknula da je traženi rok od 30 dana kojeg je zahtijevao tuženik usmjeren na odugovlačenje postupka; ujedno je predložila da se provede grafološko vještačenje ako tuženik bude poricao da potpis na ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije potpis pok. S. S.,

- da je na ročištu 10. lipnja 1999. tuženik predložio da mu se dodijeli kraći rok u kojem će dostaviti nesporne potpise pok. S. S. radi potrebe grafološkog vještačenja,

- da je na ročištu 15. srpnja 1999. doneseno rješenje o provođenju grafološkog vještačenja, te je tuženik pozvan na uplatu predujma u roku od 15 dana,

- da je podneskom od 23. srpnja 1999. tužiteljica dostavila sudu nesporne potpise ostavitelja,

- da dopisom od 4. veljače 2000. sud požuruje tuženika da postupi po rješenje od 15. srpnja 1999. kojim je pozvan na uplatu predujma,

- da je na ročištu održanom 27. lipnja 2000. utvrđeno je da tuženik nije uplatio predujam, no zamjenica njegova punomoćnika je ustrajala kod tog dokaznog prijedloga, a tužiteljica se nije tome protivi te se suglasila da se tuženiku dostavi kraći rok radi uplate predujma,

- da ročište zakazano za dan 5. rujna 2000. nije održano jer tuženik nije uplatio predujam za vještačenje, a punomoćnik tuženika je naveo da predujam nije plaćen zbog obiteljskih problema te istaknuo da ga je tuženik voljan uplatiti; punomoćnik tužiteljice se nije protivio odgodi ročišta,

- da je tuženik uz podnesak od 25. rujna 2000. dostavio dokaz o uplati predujma,

- da je rješenjem od 27. rujna 2000. koje je vještak primio 3. listopada 2000. određeno provođenje grafološkog vještačenja, te naloženo vještaku da pisani nalaz i mišljenje dostavi u roku od 30 dana,

- da je dopisom od 6. veljače 2001. sud požurivao vještaka da što hitnije dostavi svoj nalaz i mišljenje,

- da je podneskom od 9. veljače 2001. tužiteljica zatražila hitno zakazivanje rasprave i postupanje u predmetu,

- da je sud ponovno požurnicom od 12. ožujka 2001. pozvao vještaka da dostavi nalaz i mišljenje,

- da je nalaz i mišljenje vještaka zaprimljen na sudu 20. travnja 2001.,

- da je na ročištu 5. lipnja 2001. određeno da će se na idućem ročištu provesti dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika,

- da je na ročištu 5. srpnja 2001. izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika,

- da je tužiteljica podneskom od 19. prosinca 2001. zatražila hitno postupanje po predmetu i donošenje odluke,

- da je na ročištu 28. siječnja 2002. zaključena glavna rasprava, te donesena presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev,

- da je protiv navedene presude tuženik podnio žalbu, povodom koje je spis otpremljen 19. lipnja 2002. godine Županijskom sudu u Puli,

- da je rješenjem Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1598/02-2 od 7. veljače 2005. ukinuta presuda Općinskog suda u Puli od 28. siječnja 2002. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

- da pripremnim podneskom od 6. lipnja 2005. tužiteljica navodi da "pojednostavljuje" tužbeni zahtjev,

- da je na ročištu održanom 2. rujna 2005. tuženik podnio protutužbu te predložio da se o njoj raspravlja u ovom predmetu čemu se tužiteljica protivila; raspravnim rješenjem je određeno da će se izvesti dokaz uvidom u spis posl. br. O-654/96 Općinskog suda u Puli te provesti dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika; odlučeno je da će protutužbeni zahtjev biti izdvojen u poseban predmet te da će se o njemu odlučivati u posebnoj parnici,

- da je na ročištu 19. listopada 2005. zamjenik punomoćnika tužiteljice naveo da tužiteljica ne može pristupiti ročištu jer je bolesna, te je ponovno specificirao tužbeni zahtjev; saslušan je tuženik, te je glavna rasprava zaključena, a ročište za objavu zakazano za 2. studenog 2005.,

- da je na ročištu 2. studenog 2005. objavljena presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev,

- da je 20. prosinca 2005. tuženik protiv navedene presude podnio žalbu, povodom koje je predmet 16. siječnja 2006. zaprimljen na Županijskom sudu u Puli, pod posl. br. Gž- 120/06.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjeva predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga pravno relevantno razdoblje u ovom predmetu razdoblje započinje 14. srpnja 1998. kada je tužba podnesena i traje do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja 29. svibnja 2007., što ukupno iznosi 8 (osam) godina, 10 (deset) mjeseci i 14 (četrnaest) dana.

Analizirajući postupanje sudova u pravno relevantnom razdoblju, utvrđeno je da sudovi nisu bili dovoljno ažurni u vođenju predmetnog parničnog postupka. Naime, vještak za rukopise je dostavio sudu pisani nalazi i mišljenje 5 (pet) mjeseci nakon što je protekao rok od 30 dana za izradu pisanog nalaza i mišljenja, a sud koji, sukladno odredbi iz članka 259. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) rukovodi vještačenjem, nije poduzeo odgovarajuće mjere radi učinkovitog vođenja predmetnog parničnog postupka. Nadalje, Županijski sud u Puli je o žalbi protiv presude od 28. siječnja 2002. odlučio nakon 2 (dvije) godine i 7 (sedam) mjeseci, a o žalbi protiv presude od 2. studenog 2005. drugostupanjska odluka još nije donesena.

Predlagateljica, kao tužiteljica, nije svojim postupanjem doprinijela duljini trajanja predmetnog parničnog postupka, niti se, prema ocjeni ovog suda, radi o predmetu složenije naravi.

Slijedom navedenog, a imajući u vidu duljinu sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju i postupanje sudova, ovaj sud nalazi da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst i 55/01).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. svibnja 2007.

SUTKINJA:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.