I Kr-729/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 729/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika A. Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Imotskom od 30. rujna 2009. broj Kv-11/09 (K-29/08), u sjednici održanoj 7. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika A. Ž. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Imotskog od 28. siječnja 2009. broj K- 29/08, a koja je preinačena u odluci o kazni, presudom Županijskog suda u Splitu od 16. lipnja 2009. broj Kž-239/09, osuđen je A. Ž. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće, iz čl. 272. st. 4. Kaznenog zakona, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Osuđenik A. Ž. ponio je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne po braniteljima Zajedničkog ureda D., D. i I. J. iz I., navodeći da sudovi nisu cijenili činjenicu postupanja okrivljenika u krajnjoj nuždi.

U zahtjevu se osporava činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom, a potvrđeno po drugostupanjskom sudu.

Prvostupanjski sud, dostavljajući zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske po čl. 416. st. 4. ZKP, predložio je da se zahtjev odbije, a negativni su i prijedlozi Općinskog državnog odvjetništva u Imotskom te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev osuđenika A. Ž. za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.

I Kr 729/09-3

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne na temelju čl. 414. ZKP dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud nije tada za njih znao, a koje su takve pravne prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Podnositelj u ovom zahtjevu ističe da sud nije cijenio činjenicu postupanja okrivljenika u krajnjoj nuždi te da je trebao postupiti temeljem čl. 30. st. 2. KZ, odnosno osloboditi počinitelja od kazne jer je postupao radi toga da od sebe ili od drugog otkloni istodobnu ili izravno predstojeću ne skrivljenu opasnost, koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tome je učinjeno zlo jednako onome koje je prijetilo.

Isticanjem u zahtjevu da je djelo počinjeno u krajnjoj nuždi, nije isticanje novih okolnosti u smislu čl. 414. ZKP, već osporavanje pravomoćno utvrđenog činjeničnog stanja, u vezi čega treba navesti da je prvostupanjski sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka u vezi dinamike nastanka prometne nesreće, utvrdio da osuđenik A. Ž. nije postupao u krajnjoj nuždi.

Stoga, kako navedene okolnosti predstavljaju osporavanje pravomoćno utvrđenog činjeničnog stanja i nisu okolnosti zbog kojih se može zahtijevati izvanredno ublažavanje kazne, te kako se u zahtjevu, osim navedene okolnosti da je djelo počinjeno u krajnjoj nuždi, ne navode neke druge okolnosti, to zahtjev osuđenika nije osnovan.

Iz tih razloga nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske zahtjev osuđenika A. Ž. za izvanredno ublažavanje kazne odbio (čl. 416. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 7. siječnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.