Rev-68/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 68/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko- pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz S. S., koju zastupa B. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice Zajednice osiguranja imovine i osoba C. iz Z., koju zastupa T. K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 3. srpnja 1990. br. Gž- 4522/90-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 1990. br.P-43/89, u sjednici održanoj dana 7. svibnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda obvezana je tuženica platiti tužiteljici na ime naknade štete ukupno iznos od 48.275,60 dinara, zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Drugostepeni sud je preinačio presudu prvostepenog suda i tužiteljici pored dosudjenog iznosa dosudio daljnji iznos od 28.000 dinara zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Protiv presude drugostepenog suda tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinaći u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni javni tužitelj Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica je u štetnom dogadjaju dobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je trpjela fizičke bolove i strah, a ostale su joj i trajne posljedice koje su smanjile njezinu opću životnu i radnu sposobnost za 35%.

Zbog intenziteta i trajanja fizičkih bolova, kao i straha, kako je to utvrdio prvostepeni sud, ovaj sud smatra jednako kao i drugostepeni sud, da satisfakcija za fizičke bolove u iznosu od 15.000 dinara i za strah u iznosu od 8.000 dinara koje je tužiteljici taj sud dosudio, nisu prevelike.

Kako je prvostepeni sud takodjer utvrdio da je zbog trajnih posljedica tužiteljici životna i radna sposobnost smanjena u navedenom opsegu, a radi se o osobi koja je u času štetnog dogadjaja bila u dobi od 27 godina, ovaj sud ocjenjuje u cijelosti kao pravilno stajalište drugostepenog suda da iznos od 10.000 dinara nije prevelik kao naknada tužiteljici za duševne bolove zbog smanjenja njezine životne aktivnosti.

Iz navedenih razloga je drugostepeni sud pravilno primijenio odredbu čl. 200. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Visina naknade materijalne štete nije sporna (za izgubljenu zaradu 1.475,60 i za tudju pomoć i njegu 1.800 dinara).

Stoga revizija tuženice nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 7. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.