I Kž-1082/2010-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1082/10-8

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana, Miroslava Šovanja, Vesne Vrbetić i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. N. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama opt. D. N., opt. M. M., opt. P. J. i opt. M. S., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 27. rujna 2010. broj K-16/10, u sjednici održanoj 29. ožujka 2011. u nazočnosti branitelja opt. D. N., R. K., odvjetnika iz Z. u zamjeni za G. N., odvjetnika iz Z., branitelja opt. M. M., H. M., odvjetnika iz Z. u zamjeni za B. Z., odvjetnika iz Z. i branitelja opt. M. S., M. P., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaćaju se žalbe opt. M. M., opt. P. J. i opt. M. S., a povodom tih žalbi po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. D. N., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod toč. I., žalba opt. D. N. je bespredmetna.

III. Protiv opt. D. N., opt. M. M. i opt. P. J. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Pobijanom presudom su opt. D. N., opt. M. M., opt. P. J. i opt. M. S. proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 71/06) pa su temeljem citirane zakonske odredbe osuđeni i to opt. D. N. na kaznu zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci, opt. M. M. na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, opt. P. J. na kaznu zatvora u trajanju tri godine i deset mjeseci a opt. M. S. na kaznu zatvora u trajanju tri godine.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ u izrečene kazne zatvora uračunato je opt. D. N., opt. M. M. i opt. P. J. vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru od 31. ožujka 2010. pa nadalje.

Temeljem čl. 80. st. 1. u svezi čl. 173. st. 7 KZ, prema opt. D. N., opt. M. M. i opt. P. J. je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to od opt. D. N. 3,930 kg marihuane, jedna digitalna i jedna rastezljiva vaga, sklopivi nož, samoljepljiva traka, dvije

I Kž 1082/10-8

PVC vrećice s tragovima marihuane i četiri prozirne PVC vrećice, od opt. M. M. 0,55 grama marihuane i 3.560,00 kn a od opt. P. J. 30,92 grama marihuane.

Temeljem čl. 82. st. 1. KZ od opt. D. N. je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu 7.400,00 kn.

Temeljem čl. 76. st. 1. i 2. KZ, prema opt. M. M. je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama sa trajanjem do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, opt. D. N., opt. M. M., opt. P. J. i opt. M. S. su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude optuženici su podnijeli žalbe.

Opt. D. N., putem branitelja G. N., odvjetnika iz Z., žali se zbog odluke o kazni sa prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći kaznu zatvora u znatno kraćem trajanju.

Opt. M. M., putem branitelja B. Z., odvjetnika iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni sa prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno pobijanu presudu preinačiti u pravnoj oznaci djela i kaznenopravnoj sankciji.

Opt. P. J., putem branitelja A. K., odvjetnika iz O. društva K.&P. d.o.o. iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni sa prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno pobijanu presudu preinačiti i optuženika osuditi za blaži oblik kaznenog djela i izreći blažu kaznu.

Opt. M. S., putem branitelja M. P., odvjetnika iz Z., žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni sa prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbe optuženika odbiti kao neosnovane.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su branitelj opt. D. N., G. N., odvjetnik iz Z., branitelj opt. M. M., B. Z., odvjetnik iz Z., branitelj opt. P. J., A. K., odvjetnik iz Z. i branitelj opt. M. S., M. P., odvjetnik iz Z., jer su to zahtijevali (čl. 374. ZKP-a). Sjednici su nazočili branitelj opt. D. N., R. K., odvjetnik iz Z. u zamjeni za G. N., odvjetnika

I Kž 1082/10-8

iz Z., branitelj opt. M. M., H. M., odvjetnik iz Z. u zamjeni za branitelja B. Z., odvjetnika iz Z. i branitelj opt. M. S., M. P., odvjetnik iz Z.

Sjednici nije nazočio uredno obaviješten državni odvjetnik, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (čl. 374. st. 4. ZKP-a).

Žalbe opt. M. M., opt. P. J. i opt. M. S. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka su osnovane, uslijed čega je trebalo ukinuti pobijanu presudu u odnosu na ove optuženike a povodom tih žalbi po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. D. N., koji se žalio samo zbog odluke o kazni.

U pravu je opt. P. J. kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je dio činjeničnog opisa izreke pobijane presude, koji se odnosi na drogu koja je pronađena u stanu opt. P. J., u očitoj suprotnosti sa samom izrekom a o odlučnoj činjenici navodnog posjedovanja ove droge radi prodaje, u obrazloženju nema razloga. Naime, sud je proglasio krivim opt. P. J., između ostaloga i zato što je 30,90 grama marihuane koja je pronađena u stanu koji koristi „…držao također radi daljnje prodaje…“. Međutim, iz zakonskog naziva i opisa kaznenog djela proizlazi da se opt. P. J. osuđuje isključivo za kupnju droge radi prodaje. Činjenični navod o držanju marihuane radi daljnje prodaje nije ispušten iz činjeničnog supstrata već u izreci ravnopravno egzistira sa opisom kupnje radi prodaje koja je jedino i označena u zakonskom opisu kaznenog djela. Zato je ostvareno proturječje u samoj izreci gdje se jednom govori o držanju opojne droge radi daljnje prodaje a potom zaključuje o kupovini opojne droge radi prodaje. S obzirom da navod kako je opt. P. J. držao marihuanu radi daljnje prodaje egzistira u izreci, sud je ostvario i daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je propustio obrazložiti na osnovu kojih je to odlučnih činjenica izveo upravo takav zaključak.

U pravu su opt. M. M. i opt. M. S. kada tvrde da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, žalitelji polaze od činjeničnog navoda iz izreke pobijane presude da 3 kilograma i 900 grama marihuane vrijedi „…gotovo 200.000,00 kuna …“ i pravilno zaključuju ukoliko ova količina marihuane doista vrijedi taj iznos onda je nejasno kako je moguće da bi 11.000,00 kuna bilo dostatno za kupovinu 3 kilograma marihuane. Ukoliko bi kilogram marihuane doista vrijedio oko 50.000,00 kn onda bi se za 3.500,00 kn moglo kupiti tek oko 65 grama marihuane. Kako je u izreci navedeno da je za kupnju oko tri kilograma marihuane bilo pripremljeno oko 11.000,00 kuna ostao je potpuno nejasan tako veliki raskorak između navodne vrijednosti droge od „gotovo“ 200.000,00 kuna i cijene od oko 11.000,00 kuna koja se trebala platiti za tri paketa marihuane težine od 940,41 grama, 956,43 grama i 949,94 grama. Prvostupanjski sud se uopće nije bavio tom diskrepancijom, nije dao razloge o odlučnim činjenicama niti je povezao pronađen novac navodno namijenjen kupnji oko 3 kg marihuane (7.000,00 kn odloženo na kauču i 3.560,00 kn koje je navodno pripremio opt. M. M.) sa istaknutom vrijednošću marihuane od gotovo 200.000,00 kn. Sud prvog stupnja nije dao razloge o odlučnim činjenicama niti kada je prema opt. M. M. primijenio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Ni iz vještačkog nalaza i mišljenja niti iz obrazloženja pobijane presude nije jasno da li je ovaj optuženik odnosno kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od opojnih droga. Sud se nije bavio ovom okolnošću niti je obrazložio postojanje opasnosti da bi optuženik zbog ovisnosti

I Kž 1082/10-8

mogao ponovno počiniti neko kazneno djelo, premda se radi o bitnim pretpostavkama za pravilnu primjenu ove sigurnosne mjere (čl. 76. st. 1. KZ).

U pravu su opt. M. M. i opt. M. S. kada tvrde da je obrazloženje nejasno u dijelu kada je sud utvrdio da je sve ono što je bilo sporno i dvojbeno u ovom kaznenom predmetu trebalo utvrditi sa „… izvjesnom sigurnošću …“ (strana 22 alineja 5 obrazloženja pobijane presude). Žalitelji su istaknutu sintagmu suda prvog stupnja tumačili na način da prvostupanjski sud vjerodostojnost utvrđenih činjenica relativizira smatrajući da se odlučne činjenice ne moraju utvrđivati sa potpunom već samo sa izvjesnom sigurnošću. U žalbama tvrde kako „izvjesna sigurnost“ ne smije biti dostatna za zaključak da su optuženici počinili kazneno djelo, jer sigurnost u zaključivanju o relevantnim činjenicama mora biti potpuna. Navedena sintagma se može tumačiti i na drugačiji način od onoga na koji su to učinili žalitelji. Ukoliko bi se „izvjesna sigurnost“ interpretirala u smislu „sigurne sigurnosti“ onda je takvo tumačenje lišeno smisla i logike jer nesigurne sigurnosti nema. U svakom slučaju, ovako konstruirana sintagma je loša, nejasna i stvara dvojbe koje se ne mogu jednoznačno tumačiti, uslijed čega su žalitelji u pravu kada tvrde da je obrazloženje potpuno nejasno.

U pravu je opt. M. M. kada tvrdi da je potpuno nejasno da li sud prvog stupnja smatra kako je odlučna činjenica o navodnoj nazočnosti četvorice optuženika u sobi sa drogom nesporna ili se pak radi o spornoj činjenici. Naime, prvostupanjski sud je na strani 22 alineje 5 obrazloženja pobijane presude istaknuo kako je sporna činjenica tko je sve od optuženika zatečen u sobi u kojoj se nalazila opojna droga. Međutim, nešto kasnije na strani 25 alineja 4 obrazloženja tvrdi suprotno i smatra kako je nesporno da su se sva četvorica optuženika nalazila u toj sobi. Iz ovakvih kontradiktornih utvrđenja prvostupanjskog suda nije jasno smatra li sud ovu odlučnu činjenicu spornom ili nespornom. Ukoliko između stranaka ne postoji suglasje o postojanja određenih činjenica, odnosno ukoliko jedna od stranaka osporava postojanje određene činjenice, takva činjenica nije nesporna, neovisno što sud tu činjenicu smatra utvrđenom. Nesporne su samo one činjenice za koje nema spora o njenom postojanju a to svakako nije nazočnost četvorice optuženika u sobi sa drogom. S obzirom da je prvostupanjski sud različito i pogrešno tumačio svojstvo sporne činjenice na taj je način unio dodatnu nejasnoću u svoje obrazloženje.

Imajući u vidu da se ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka odnose na cijelu presudu i sve radnje opisane u izreci, nije bilo moguće izdvojiti dio koji se odnosi samo na opt. D. N. koji se žalio zbog odluke o kazni. Uostalom ovaj optuženik, jednako kao i ostali, poriče da bi ovu drogu prodavao suoptuženicima te osporava činjenični navod da su oni od njega kupovali marihuanu. S obzirom na navedeno, trebalo je pobijanu presudu ukinuti povodom žalbi ostalih optuženika i u odnosu na opt. D. N., uslijed čega je njegova žalba zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

Imajući u vidu opseg i sadržaj ostvarenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, nije bilo moguće ispitati pobijanu presudi povodom drugih žalbenih razloga.

Nakon što otkloni ukazane povrede, prvostupanjski sud će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene samo će izložiti injenice i iz kojih razloga

nesporne činjenice a određeno i potpuno obrazložiti koje sporne č

uzima dokazanima ili nedokazanima. Pri tome osobito treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama uz potpunu

I Kž 1082/10-8

harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP-a. Suvišno je obrazloženje opteretiti detaljnim sadržajem iskaza svih ispitanih osoba i neselektivnom reprodukcijom baš svih izvedenih dokaza. Svaka kvalitetna presuda nužno mora sadržavati logičnu selekciju bitnog od nebitnog. Opširna i neselektivna reprodukcija izvedenih dokaza u pravilu rezultira presudom čija je jasnoća i preglednost obratno proporcionalna njenoj opširnosti.

Budući se opt. D. N., opt. M. M. i opt. P. J. nalaze u pritvoru, valjalo je u skladu s odredbom čl. 388. st. 5. ZKP-a ispitati postoje li još razlozi za pritvor.

Opt. D. N. ne osporava da je 3 kg i 930 grama marihuane držao radi prodaje na ilegalnom narko tržištu. Ostalim optuženicima je stavljeno na teret da su veće količine marihuane kupovali od njega radi daljnje prodaje. Opt. M. M. je višestruki specijalni povratnik, dok je opt. P. J. već osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela. Kada se promatra sve navedeno u kontekstu nezaposlenosti optuženika, onda je i dalje osnovan zaključak o postojanju tzv. iteracijske opasnosti. Kako je utvrđeno postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na bojazan da bi optuženici boravkom na slobodi nastavili sa činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, to je i dalje ostala nužna primjena mjere pritvora, temeljem čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Slijedom naprijed izloženog trebalo je, primjenom odredbe čl. 388. st. 1. i 5. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. ožujka 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Damir Kos, v.r.