I Kr-203/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-203/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Vesne Vrbetić, Neve Šibl, Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. D. K., zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. srpnja 1996. broj Kv-190/96 (K-10/93), u sjednici održanoj 28. kolovoza 1996.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. D. K. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. veljače 1995. broj K-10/93 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. kolovoza 1995. broj Kž- 488/95, osuđen je D. K. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20. listopada 1992. do 13. siječnja 1993.

Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske broj PA3-2/96 od 29. svibnja 1996. osuđenik je pomilovan na način da mu se izrečena kazna umanjuje za tri mjeseca.

Prema podacima u spisu osuđenik je na izdržavanju kazne u Kaznenom zavodu Lepoglava i kazna mu teče od 28. ožujka 1996. do 4. listopada 1996.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik osobno, dana 28. svibnja 1996., u kojem navodi da mu se 30. svibnja 1995. rodio sin D. o kojem se sada skrbi samo majka, koja nije zaposlena.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika Županijski sud u Gradu Zagrebu je predložio da se zahtjev odbije, a takvo mišljenje su izrazili i županijski državni odvjetnik, te državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik svoj zahtjev temelji na činjenici da mu se rodilo dijete, koja okolnost sudu drugog stupnja nije bila poznata kada se donosila odluka i koju okolnost dokumentira priloženim rodnim listom. Međutim, iako se radi o okolnosti koja je olakotna na strani osuđenika, ovaj sud ju nije mogao uzeti u obzir budući da je osuđeniku već izrečena najmanja moguća kazna za počinjeno djelo i koja se dalje ne može ublažavati, budući da se izvanredno ublažavanje kazne može vršiti samo u granicama odredbi OKZRH za odmjeravanje kazne.

Iz tog razloga trebalo je na temelju čl. 401. st. 6. odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne.

U Zagrebu, 28. kolovoza 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Katica Jelić, v.r.