Gž-371/2019-3 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-371/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. A., H. z. t. d.d., OIB: …, iz Z., protiv tuženika Z. P., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 19 P-26/12-34 od 24. kolovoza 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2019.,

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 19 P- 26/12-34 od 24. kolovoza 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-5430/09 određena rješenjem od 27. siječnja 2010.“

Odlukom o trošku obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 1.180,00 kuna (točka II. izreke prvostupanjske presude).

Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-5430/09 određena rješenjem od 27. siječnja 2010.

Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da su ispunjeni uvjeti za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe.

Među strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 43 Ovrpl-5430/09-10 od 14. prosinca 2011. tužitelj upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, a sve radi utvrđenja da je u cijelosti podmireno potraživanja o kojemu je u ovrsi bila riječ.

Također je nesporno da je tužitelj temeljem tog rješenja i podnio tužbu u ovom predmetu.

U smislu odredaba Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 139/10, 125/11, 150/11 i 154/11, dalje: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (28. prosinca 2011.), rješenja o ovrsi kojima je određena ovrha mogu se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom.

Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da ovršenika upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.

Prema odredbi članka 54. stavka 6. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

Inače bi pravilo o upućivanju na parnicu koju treba pokrenuti u određenom (prekluzivnom) roku gubilo svaki smisao.

Sukladno tome, predmet spora može biti samo ono na što je ovršenik upućen u parnicu.

Dakle, u ovom se stupnju postupka moglo razmatrati i odlučivati samo je li podmirena tražbina glede ostvarenja koje je određena ovrha.

Međutim, navedeno sporno pitanje prvostupanjski sud nije raspravio odnosno uopće nije imao u vidu razloge iz kojih je tužitelj (kao ovršenik) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, kako bi o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio u okviru tih razloga.

Sud prvog stupnja je naime, koncentrirao utvrđenje činjenica isključivo na to je li ovrha određena na temelju ovršne isprave koja je naknadno izgubila svoju pravnu djelotvornost, a s obzirom na presudu Vrhovnog suda RH broj Revr-651/12 od 25. travnja 2012.

Inače, krajnji moment do kojega bi do obesnaženja ovršne isprave trebalo doći da bi se ono moglo istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi je moment isteka roka za žalbu, a obesnaženje ovršne isprave do kojega bi došlo nakon tog momenta ne bi moglo biti razlog za žalbu i zato bi moglo biti osnova za obustavu ovrhe po službenoj dužnosti ili u povodu prijedloga ovršenika.

S druge strane, ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojeg je podnesena redovna ili izvanredna žalba provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi (kako bi to upućivao dopis P. b. Z. priležeći u spisu Ovrpl- 5430/09 - list 65 spisa), nakon provedbe ovrhe više se ne može odlučivati o tužbenom zahtjevu za nedopustivost ovrhe.

Slijedom svega navedenog, kako zbog pogrešnog pristupa prvostupanjskog suda nije raspravljeno sporno pitanje zbog kojeg je tužitelj (ovršenik) upućen u parnicu, kao ni ona na koje je prethodno ukazano, odlučno činjenično stanje za pravilnu odluku u ovoj stvari nije potpuno i pravilno utvrđeno (članak 355. ZPP-a).

Stoga je temeljem odredbe iz članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud će nakon utvrđenja svih navedenih relevantnih okolnosti, valjanom primjenom materijalnog prava odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, te time i o troškovima ovog postupka.

U Splitu, 12. rujna 2019.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.