Revr-273/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 273/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B.-F. iz S., zastupane po punomoćnicima E. K.-B. i M. B.-P., odvjetnicama iz S., protiv I-tuženika Matice iseljenika Hrvatske, Općine Split, iz Splita, Marmontova 5 i II-tuženika Grada Splita, zastupanih po punomoćniku Državnom pravobraniteljstvu Županije splitsko-dalmatinske u Splitu, radi poništenja odluke i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 07. studenog 2003. godine, broj Gž 3073/00, kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu od 15. veljače 2000. godine, broj P 712/00, u sjednici održanoj dana 30. rujna 2004. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužiteljice izjavljena protiv pobijanih rješenja, kojima se tužba odbacuje u dijelu zahtjeva za isplatu naknade štete u iznosu od 70.000,00 kn i u tom dijelu ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu od 07. studenog 2003. godine, broj Gž 3073/00 i rješenje Općinskog suda u Splitu od 15. veljače 2000. godine, broj P 712/00 i predmet vraća Općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak.

U preostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Tužba u ovom sporu obuhvaća dva zahtjeva iz istog činjeničnog i pravnog osnova:

- poništenje Odluke I-tuženika od ... godine, broj …, o prestanku radnog odnosa tužiteljice,

- isplatu naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, u iznosu od 70.000,00 kn.

Protiv drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o

č. 1.

odbačaju tužbe, tužiteljica je izjavila reviziju iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. to do 5. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) i predlaže da se ukinu prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, a podredno da se preinače ta rješenja i tužbeni zahtjev prihvati.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužiteljice, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Pobijanim rješenjima odbačena je tužba, jer tužiteljica protiv odluke I-tuženika od 22. svibnja 1992. godine o prestanku njenog radnog odnosa, prethodno nije tražila zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim organom kod tuženika, u smislu odredbe čl. 83. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("NN" broj 34/91 – dalje ZOPRO).

Tužiteljica u reviziji ističe, da objektivno nije bila u mogućnosti podnijeti I-tuženiku prigovor protiv sporne odluke, jer je rješenjem II-tuženika od 13. svibnja 1992. godine I- tuženik brisan iz Registra društvenih organizacija i više nije postojao.

Suprotno navodima revizije, I-tuženik nije prestao postojati, pa je kao takav i utužen u ovom radnom sporu. Naime, rješenje o njegovu brisanju iz Registra društvenih organizacija nije postalo pravomoćno. U tužbi se navodi da je protiv tog rješenja uložena žalba, koja se prilaže i u spisu (od 27. svibnja 1992. godine – list 18 spisa).

Pogrešna uputa tuženika, na koju se tužiteljica poziva u reviziji, ne može biti opravdan razlog za pokretanje sudskog postupka radi zaštite prava, bez prethodnog obraćanja poslodavcu, a niti nepoznavanje zakonskih propisa radnika ispričava.

Prema odredbi čl. 83. st. 2. ZOPRO, zaštitu prava pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji, osim prava na novčano potraživanje.

Kako tužiteljica nije prethodno podnijela tuženiku prigovor protiv odluke o prestanku njenog radnog odnosa, nisu bile ispunjene neophodne procesne pretpostavke za pokretanje sudskog postupka, pa su niži sudovi u dijelu zahtjeva za poništenje odluke o prestanku radnog odnosa, pravilno tužbu odbacili.

Zbog toga je u tom dijelu valjalo odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 400. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 393. ZPP-a.

U odnosu na novčano potraživanje nisu propisane takve pretpostavke za traženje sudske zaštite, pa stoga u dijelu zahtjeva za isplatu naknade štete u iznosu od 70.000,00 kn, za odbacivanje tužbe nije bilo osnove u primjeni odredbe čl. 83. st. 2. ZOPRO, već je o zahtjevu iti.

sud trebao odluč

Zbog toga je valjalo u tom dijelu reviziju tužiteljice prihvatiti i ukinuti pobijana rješenja, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, temeljem odredbe čl. 400., u vezi s odredbom čl. 395. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. rujan 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin, v.r.