Rev-2961/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2961/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz D., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. B. A. d.d. Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-7225/14-4 od 9. prosinca 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-1343/14-8 od 17. srpnja 2014., u sjednici održanoj 3. prosinca 2019.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi tog suda br. Ovr-760/13 od 9. travnja 2013., uz naknadu parničnog troška. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 6.875,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda i ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tužitelja, ukine pobijane nižestupanjske presude te predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj u reviziji ukazuje tvrdnjom da drugostupanjski sud, o bitnom, nije obrazložio niti se očitovao o njegovom prigovoru i načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio dokaze. Tužitelji sada u reviziji ponavljaju kako je prvostupanjski sud propustio na zakonit način obrazložiti zašto nije cijenio dokaze koje je podnijela tužiteljska strana.

Nadalje, u reviziji tužitelj ponovno prigovara na način na koji je sud cijenio iskaze saslušanih svjedoka, jer smatra da je njihove iskaze trebalo uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

U odnosu na sve navedene prigovore potrebno je, prije svega naglasiti, kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP-a) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržano za prvostupanjski sud koji je prema svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Drugostupanjski sud pak, u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

Prema ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke valjano očitovao o žalbenim prigovorima usmjerenim na izvor dokaza, njihovu provedbu i poglavito njihovu ocjenu, kao što je to činio i u odnosu na sve ostale žalbene navode tužitelja relevantne za odluku u predmetu spora. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kakvo je utvrdio prvostupanjski sud, kao i razloge iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim tvrdnjama, utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud temeljio svoju odluku.

Kako u revizijskim navodima tužitelja koji se odnosi na prigovore načinu na koji je prvostupanjski sud cijenio dokaze, ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnost ili bilo kakvih suprotnosti zapisnicima koji te dokaze sadrže, to (cijeneći sadržaj obrazloženja prvostupanjske odluke, na koju se u svom obrazloženju pozvao drugostupanjski sud), ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi nije ostvaren razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

S obzirom na navedeno, ostali navodi revizije tužitelja kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio dokaze, zapravo se svodi na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke, s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP-a).

Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmet spora je zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini tužitelja upisanoj u knjizi položenih ugovora u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z.k.ul. 8739, podul. 30150 k.o. G. Z.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tuženik pokrenuo protiv tužitelja ovršni postupak koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-760/13 u kojem je doneseno rješenje o ovrsi 9. travnja 2013. te da je tužitelj rješenjem upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je uvidom u rješenje od 12. studenog 2013. tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 – dalje: OZ),

- da je uvidom u Sporazum o osiguranju stjecanja založnog prava na nekretnine br. 01718020010 za koji prileži potvrda (solemnizacija) privatne isprave, utvrđeno da je isti sklopljen 2. srpnja 2007. u obliku javnobilježničkog akta te da se na istom nalazi potvrda o ovršnosti s danom 6. veljače 2013.,

- da iz navedenog Sporazuma proizlazi da su ga sklopili tuženik kao vjerovnik, društvo B. d.o.o. kao dužnik i I. B. kao založni dužnik, a radi osiguranja tražbine vjerovnika prema dužniku do iznosa od 550.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju vjerovnika važećem na dan dospijeća mjenice, na temelju dvije vlastite mjenice dužnika koje dospijevaju po viđenju, svaka izdana na mjeničnu svotu od 275.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju vjerovnika važeći na dan dospijeća mjenice koje dospijevaju s danom podnošenja na isplatu najkasnije do 31. prosinca 2020.,

- da je u Sporazumu precizirano da se tražbine vjerovnika odnose na tražbine po osnovi kredita, garancija, akreditiva okvirnih iznosa zaduženja i svih drugih pravnih poslova koji su sklopljeni ili će se sklopiti između vjerovnika i dužnika koje tražbine dospijevaju na naplata najkasnije 31. prosinca 2020.,

- da je prema čl. 3. Sporazuma određeno da se radi osiguranja naplate novčanih tražbina vjerovnika prema dužniku koja potraživanja su predmet Sporazuma, založni dužnik založi u korist vjerovnika, a između ostalih i nekretninu opisano u z.k.ul. 8739, br. podul. 30150 k.o. G. Z., koju u naravi čini suvlasnički dio, uključujući i zemljište i zajedničku prostoriju stambene zgrade u Z., ..., sagrađene na čest. br. 2338/66, po novoj izmjeri čest.br. 7719 k.o. C., povezan na temelju odredbe čl. 68., 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posebnog dijela nekretnine u naravi stan na III. (trećem) katu u dijelu koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija ukupne površine 78,60 m2,

- da je prema izvatku iz knjige položenih ugovora utvrđeno da je navedena nekretnina na temelju prijedloga zaprimljenog 6. ožujka 2007. pod brojem Z-16337/07 uknjižena kao pravo vlasništva I. B. na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 27. travnja 2005. i potvrde od 10. svibnja 2005. te da je na temelju prijedloga zaprimljenog 14. rujna 2010. pod brojem Z-43466/10, uknjiženo pravo vlasništva u korist tužitelja na temelju Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 13. rujna 2010. br. Ov-9231/10 s tim da na temelju prijedloga istog dana zaprimljenog pod istim brojem zabilježeno i da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja potraživanja u iznosu od 130.000,00 kn,

- da prema teretnom listu istog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je založno pravo u korist tuženika, a na temelju Sporazuma o osiguranju stjecanja založnog prava na nekretnini br. 07178020010 od 2. srpnja 2007. uknjiženo na temelju prijedloga zaprimljenog 10. srpnja 2007. pod brojem Z-45631/07 i to u iznosu od 550.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke važeće na dan dospijeća mjenice sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svake pojedine mjenice, pa do namirenja tražbine i ostalih troškova te prema ostalim uvjetima iz Sporazuma.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da ne postoje razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom koja se vodi kod suda posl. br. Ovr- 760/13 i koja je određena rješenjem tog suda od 9. travnja 2013., jer je ista određena na temelju ovršne, javnobilježničke isprave koja u smislu čl. 23. st. 1. toč. 4. OZ predstavlja ovršnu ispravu, s obzirom da se na istoj nalazi potvrda o ovršenosti u smislu čl. 36. st. 5. OZ, a iz iste odredbe proizlazi da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati osnovanost odnosno ispunjenje pretpostavki za izdavanje potvrda o ovršnosti, već istu može ukinuti rješenjem jedino sud u ovršnom postupku pri čemu je za dodati da tuženik ničim nije dokazao da je potvrda o ovršnosti bila neosnovano izdana, te odbijaju tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 82. st. 1. i čl. 83. OZ.

Prema odredbi čl. 83. OZ propisano je da u situaciji kada se promjeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine, nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišne knjige stekao založno pravo, ovrhovoditelj ima pravo na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatke zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti izravno ovrhu protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

Imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji kao i sadržaja odredbe čl. 83. i čl. 82. OZ pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev, jer je u konkretnom slučaju na predmetnoj nekretnini dopušteno provesti ovrhu izravno protiv tužitelja kao novog vlasnika.

Kako na postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjano je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 3. prosinca 2019.

Predsjednik vijeća:

Dragan Katić, v.r.