II Kž-666/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-666/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Milana Gudelja kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3 u svezi st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. D. J. i opt. D. M., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2000. godine br. K-106/00, o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 13. studenoga 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. D. J. i opt. D. M. kao neosnovane.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 2. u svezi s čl. 101. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. Ž. R., opt. K. C., opt. D. S. i opt. I. D. u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude kojom su opt. Ž. R. oglašen krivim za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, te mu je temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 27. st. 1. i st. 2. u svezi čl. 109. Zakona o sudovima za mladež izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora te odgojne mjere pojačane brige i nadzora kao i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, opt. K. C. temeljem čl. 354. st. 1. toč. 3. ZKP oslobođen je optužbe za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ, opt. D. S. oglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3., te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te opt. I. D. oglašen krivim za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Nadalje, istim rješenjem produljen je pritvor protiv opt. S. B. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, te protiv D. J. i D. M. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude kojom su oglašeni krivim za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ, te je opt. S. B. izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, opt. D. J. u trajanju od tri godine i šest mjeseci, te opt. D. M. u trajanju od tri godine.

Protiv dijela odluke u odnosu na opt. D. S. i opt. I. D., žali se državni odvjetnik s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv ovih optuženika produlji.

Isto tako protiv odluke iz pobijanog rješenja kojom se pritvor produljuje, žale se opt. D. J. i opt. D. M. po svojim braniteljima, s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv njih ukine. Žalbe nisu osnovane.

I. O žalbi državnog odvjetnika u odnosu na opt. D. S. i opt. I. D..

Suprotno tvrdnjama podnesene žalbe državnog odvjetnika, ovaj Vrhovni sud smatra da je pravilno sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 101. st. 2. ZKP ocijenio da su u odnosu na opt. D. S. i opt. I. D. prestali razlozi zbog kojih je pritvor bio određen, te shodno tome ukinuo pritvor protiv ovih optuženika.

Naime, ovaj sud prihvaća razloge koje je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo sud prvog stupnja, prvenstveno činjenicu da su kod oba optuženika, unatoč tome što su oglašeni krivima za učin najtežeg kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, ostvareni i određeni elementi koji su rukovodili sud da uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne izrekne ovim optuženicima kaznu blažu od predviđenog posebnog minimuma, jer njihova zastupljenost u ukupnoj kriminalnoj količini kao i volja za činjenjem ovakvih kaznenih djela, nije takove kvalitete i intenziteta da bi upućivala na postojanje onih posebno teških okolnosti djela koje opravdavaju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Isto tako, ovaj sud drži da je pravilno sud prvog stupnja u konkretnom slučaju vodio računa o načelu razmjernosti iz čl. 101. st. 3. ZKP, jer činjenica da su ovi optuženici proboravili u pritvoru preko osam mjeseci, što je skoro polovica izrečene kaznene sankcije, svakako upućuje na zaključak da je pritvor kao krajnja mjera u konkretnom slučaju izgubio svoju svrhovitost.

II. O žalbama opt. D. J. i opt. D. M..

Suprotno tvrdnjama podnesenih žalbi opt. D. J. i opt. D. M., ovaj sud smatra da je pravilno sud prvog stupnja procijenio da na strani ovih optuženika i dalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Naime, D. J. stavlja se na teret da je u iznajmljenom stanu vršio preprodaju droge marihuane, heroina i MDMA koju su prethodno nabavljali zatim vagali i pakirali radi plasmana na ilegalnom narko-tržištu, s time da je u tom stanu pronađena ukupna količina od 4.592 grama marihuane, 67,5 tableta droge MDMA, ukupno 0,46 grama heroina, te 27 tableta metadona.

Isto tako, opt. D. M. stavlja se na teret da je u šupu opt. D. S. sakrio veću količinu opojne droge, i to 3.832,29 grama marihuane, te 182 tablete droge MDMA, koju je nabavio i pripremao za plasman na ilegalnom narko-tržištu.

Prema ocjeni ovog Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju u odnosu na ove optuženike radi se o velikoj količini raznovrsne opojne droge koja obzirom na brojnost sadržanih pojedinačnih doza kojima se može ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, predstavlja one posebno teške okolnosti djela koje nadilaze uobičajene i zakonom propisane posljedice za ovakova kaznena djela, pa se i daljnja primjena mjere pritvora protiv opt. D. J. i opt. D. M. u konkretnom slučaju ukazuje kao opravdana i na zakonu utemeljena.

Stoga, a kako se navodima podnesenih žalbi prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. studenoga 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Katica Jelić, v.r.