I Kž-13/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-13/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. listopada 2000. godine, br. K-205/98., u sjednici održanoj dana 27. svibnja 2003. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu na temelju čl. 340. toč. 3. ZKP, oslobodio je od optužbe opt. M.G., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH, činjenično opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude, dok je na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP, optužba odbijena protiv opt. M.G., zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 203. st. 1. KZRH, činjenično opisanog pod toč. 3. izreke pobijane presude i opt. D.C. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH, činjenično opisanog pod toč. 1. iste presude.

Po čl. 91. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske R.Š. u svom pisanom očitovanju od 7. ožujka 2001. godine, br. KŽ-DO-305/01. predložio je da se žalba Županijskog državnog odvjetnika prihvati kao osnovana, te pobijana presuda ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je činjenično stanje u ovom predmetu pravilno utvrdio, te osnovano zaključio da nije dokazano da bi optuženik inkriminiranim radnjama počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH.

Naime, nesporno je, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, da je kod optuženika kritičnog dana pronađeno osam paketića amfetaminske smjese u ukupnoj količini od 1, 55 grama, međutim, ostaje sporno da li je optuženik tu opojnu drogu kupio i držao radi daljnje preprodaje, kako to smatra državni odvjetnik, ili je drogu posjedovao za vlastitu uporabu, kako za zaključuje sud prvog stupnja.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi ukazuje da je optuženik bio čest gost disco klubova, na ulasku u diskoteku A. kod njega je pronađeno osam paketića amfetamina, pa da je sav amfetamin bio namijenjen za osobnu konzumaciju sigurno se optuženik ne bi izložio riziku da tolika količina kod njega bude pronađena, već bi uzeo paketić do dva, onoliko koliko mu je potrebno za osobnu uporabu tijekom jedne noći, jer je izjavio da dnevno uzima oko 0,5 grama čistoga amfetamina, dok su kod njega pronađeni paketići u kojima je bila amfetaminska smjesa. Naglašava i to da je doista optuženik amfetamin kupio neposredno pred ulazak u diskoteku, za vlastitu uporabu, on bi ga negdje sklonio, ne bi ga uzeo sa sobom i izlagao se riziku pronalaska, što sve ukazuje da je osam paketića amfetamina ponio sa sobom radi prodaje.

Nasuprot tome, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da se temeljem ponuđenih dokaza ne može s potrebnim stupnjem sigurnosti zaključiti da je optuženik počinitelj predmetnog kaznenog djela. Naime, u situaciji kada optuženik poriče učin kaznenog djela, a nema niti jednog personalnog dokaza koji bi ukazivao suprotno, ostaje ispitati da li je sama količina opojne droge, način njenog pakiranja i mjestu na kojem je optuženik sa drogom zatečen takvi da ukazuju na namjeru daljnje preprodaje. U odgovoru na to pitanje, i ovaj Vrhovni sud, smatra da, u konkretnom slučaju, količina od 1,55 grama amfetaminske mase, sama po sebi, a niti u kontekstu činjenice da je optuženik zatečen s tom količinom na ulasku u diskoteku ne pružaju dovoljno osnovan zaključak da se radi upravo o drogi namijenjenoj prodaji. Ovo i zato što je optuženik, prema vlastitoj obrani, povremeni uživalac lakših droga, što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. M.S. koji navodi da je optuženik uglavnom pušio marihuanu i hašiš, a češće je uzimao amfetamin osobito prilikom odlaska na tehno-partije.

Stoga okolnosti istaknute u žalbi, sve kad se i povezuju na način kako to čini državni odvjetnik, ne ukazuju izravno da je droga bila namijenjena prodaji, pa je sud prvog stupnja u sumnji, s pravilnom primjenom načela in dubio pro reo oslobodio optuženika od optužbe za kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. OKZRH. Prema tome, kriminalna djelatnost optuženika bi sada sadržavala elemente kaznenog djela posjedovanja opojne droge, međutim, u vrijeme počinjenja djela ta aktivnost nije bila obuhvaćena kazneno pravnom već prekršajnom zaštitom.

Slijedom izloženog, navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, pa kako niti ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede iz čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a to je žalbu kao neosnovanu trebalo odbiti i na temelju čl. 404. ZKP(prije čl. 387. ZKP), odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. svibnja 2003.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ante Potrebica, v.r.