Croatian Supreme Court dismisses appeal on car rental costs due to failure to prove rental period extension.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the appellate court's partial decision in a car rental cost dispute arising from a traffic accident. The plaintiff argued that the rental period extended beyond the date of the accident, but the court found the lower courts correctly established the rental ended on December 30, 1996, based on the rental company's confirmation. Since the appeal failed to provide new evidence or prove a significant procedural error, the court ruled the appeal unfounded and rejected the claim for additional rental fees.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 385. st. 3.; Zakon o obveznim odnosima čl. 200.; The court cannot consider an appeal if the factual findings are incorrect and the appellant fails to provide new evidence or prove a significant procedural violation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-920/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Ljubice Munić i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. M. iz R., zastupanog po punomoćnici V. K.-M., odvjetnici iz B., protiv tuženika S. o. d.d. K., zastupanog po punomoćniku D. M., dipl. pravniku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1525/97 od 21. studenog 1997. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-3/97 od 25. lipnja 1997. godine, u sjednici održanoj dana 28. kolovoza 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1525/97 od 21. studenog 1997. godine djelomično je uvažena žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Bjelovaru br. P-3/97 od 25. lipnja 1997. godine tako da je navedena prvostupanjska presuda:
- preinačena u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena naknada materijalne štete u iznosu od 4.680,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i suđeno da je tuženik dužan tužitelju na ime naknade materijalne štete isplatiti iznos od 27.775,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 1996. do isplate, te tužitelju platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 24.533,00 kn sve u roku od 15 dana;
- potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva s naslova zakonske zatezne kamate, kako je to pobliže specificirano u izreci drugostupanjske presude kao i u odbijajućem dijelu za isplatu nematerijalne štete preko dosuđenih 42.000,00 kn do iznosa od 47.000,00 kn.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u odbijajućem dijelu reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na reviziju.
Državni odvjetnik nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka jer pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama a odgovoreno je i na odlučne žalbene navode.
Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio naknade materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 6. listopada 1996. godine.
U ovoj fazi revizijskog postupka, što se tiče naknade materijalne štete s naslova troškova najma drugog vozila (budući da je tužiteljevo uništeno u prometnoj nezgodi) predmet odlučivanja je dio zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu za troškove najma vozila i za razdoblje nakon 30. prosinca 1996. godine pa do 15. rujna 1997. godine.
S tim u svezi treba istaći da prvostupanjski i drugostupanjski sud polaze od utvrđenja da je tužitelj troškove najma isplatio jednokratno dana 30. prosinca 1996. godine, zaključno s kojim danom je tužbenom zahtjevu udovoljeno.
Pri tome se sudovi pozivaju na potvrdu najmodavca od 30. prosinca 1996. godine koju je tužitelj, kao dokaz, bio priložio u spis.
Ukoliko tužitelj svojim revizijskim navodima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja glede trajanja najma, treba istaći da se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP).
Revizijski sud nije mogao uzeti u obzir niti novi dokaz (potvrda od 25. rujna 1997. godine) priložen tek uz reviziju (čl. 387. ZPP).
U skladu s dosuđenim iznosima glavnice s naslova materijalne štete pravilno je određen i tijek zakonskih zateznih kamata.
Slijedom izloženog ovaj revizijski sud smatra da je o tom dijelu tužbenog zahtjeva s naslova materijalne štete za troškove najma vozila pravilno odlučena i da su revizijski navodi u tom pravcu neosnovani.
Neosnovani su također i daljnji revizijski razlozi koji se odnose na visinu utvrđene naknade s naslova nematerijalne štete, pri čemu tužitelj spominje naknadu s naslova fizičkih bolova i straha.
Naknada nematerijalne štete utvrđena je tužitelju u skladu s kriterijima iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/95, 7/96 i 112/99- u daljnjem tekstu ZOO) vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja u pogledu težine i naravi zadobivenih povreda, te trajanja i intenziteta fizičkih bolova i straha. Stoga se navodi tužitelja da je i u tom dijelu trebalo udovoljiti tužbenom zahtjevu u cijelosti ne mogu prihvatiti kao osnovani.
Reviziju je stoga trebalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 92. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Hautz, v.r.