Psz-242/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 242/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog I.K. iz O., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 25. kolovoza 1992. godine, br. SP- 1826/92, radi prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 16. u svezi st. 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske odbijena je žalba kažnjenog kao neosnovana i potvrđeno rješenje Suca za prekršaje Općine Sinj od 17. srpnja 1992. godine br. S-276/91 kojim je kažnjeni I.K. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 16. u svezi st. 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama koji je preuzet na temelju čl. 1. st. 1. toč. 4. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti unutarnjih poslova ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZOSPNC) izvršenog na način pobliže opisan u izreci rješenja Suca za prekršaje te mu izrečena novčana kazna u iznosu od 1.200 HRD.

Protiv ovoga rješenja kažnjeni je podnio pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za sudsku zaštitu zbog svih razloga propisanih odredbom čl. 135. Zakona o prekršajima u kojem je naveo da je vozač J.T. krečući se motornim vozilom ispred motornog vozila kažnjenog, a na mjestu gdje je uz lijevu stranu ceste bilo proširenje kolnika skretao u lijevo pa malo zastao, a zatim da je, bez gledanja da li mu se netko približava, naglo skrenuo udesno i prepriječio kažnjenom put te da kažnjeni nije imao nikakove mogućnosti za izbjegavanje sudara. Kažnjeni u dokaz navedenih tvrdnji upućuje na izjavu svjedoka M.Ž.. Nadalje kažnjeni je tvrdio da se nezgoda nije dogodila na način kako to navodi vještak jer da je do nezgode došlo na način kako to utvrđuje vještak tada da bi oštećenja motornog vozila kažnjenog bila drugačija. Kažnjeni je naveo da brzina njegovog motornog vozila nije bila kao što utvrđuje vještak već da je bila manja te da kod utvrđivanja brzine motornog vozila kažnjenog vještak nije uzeo u obzir da se na tom mjestu kolnik nalazi u malom padu.

Zbog navedenog kažnjeni je predložio da sud pobijana rješenja poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da pobijana rješenja poništi i kažnjenog oslobodi prekršajne odgovornosti.

Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske dostavilo je ovome sudu spise prekršajnog

postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka i navode zahtjeva za sudsku zaštitu u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz čl. 226. st. 1. toč. 28. ZOSPNC ovaj je sud ocijenio da ne postoje razlozi za sudsku zaštitu navedeni u odredbi čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenog, niti u pogledu izrečene kazne.

Izvođenjem dokaza i njihovom savjesnom ocjenom izvršenom u skladu s odredbom čl. 47. ZP Sudac za prekršaje utvrdio je pravilno odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari i to: da je oštećeni svojim motornim vozilom imao namjeru skrenuti sa ceste u dvorište svoje kuće, da je uredno dao desni pokazivač smjera i usporio kretanje vozilom te da je kažnjeni zbog nedovoljnog razmaka i neprimjerene brzine (85 km - trag kočenja 30 metara) naletio svojim motornim vozilom na motorno vozilo kažnjenog. Navodima zahtjeva nisu dovedena u sumnju ova utvrđenja Suca za prekršaje a koja je povodom žalbe kažnjenog ocijenilo pravilnim i Republičko vijeće za prekršaje.

Kažnjeni neosnovano upućuje na izjavu svjedoka M.Ž. jer ista nije ni saslušavana u prekršajnom postupku a kažnjeni ni ne tvrdi da bi ovaj svjedok imao neposrednih saznanja o pravno relevantnim činjenicama pa čak ime tog svjedoka nije ni spominjano u prekršajnom postupku. Nalaz i mišljenje vještaka ne može kažnjeni dovesti u sumnju suprostavljajući mišljenju vještaku svoje osobno, ničime argumentirano mišljenje, pa ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenja Suca za prekršaje koja se temelje na nalazu i mišljenju vještaka ing. I.F.. Zbog navedenih je razloga pravilna ocjena Republičkog vijeća za prekršaje da je injenica, imao valjanu osnovu

Sudac za prekršaje, na temelju utvrđenja navedenih odlučnih č

za ocjenu postojanja prekršajne odgovornosti kažnjenog.

Djelo kažnjenog pravilno je pravno kvalificirano kao djelo prekršaja iz primijenjenog propisa.

Izrečena novčana kazna odmjerana je u granicama zakona time da je primjerenost izrečene kazne ovlašteno cijeniti jedino Republičko vijeće za prekršaje povodom izjavljene žalbe, a ono je tu primjerenost ocijenilo uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti za odmjeravanje kazne pa ovaj sud nije imao osnove da odluku o izrečenoj kazni ocijeni nezakonitom.

Zbog navedenih razloga ovaj sud je ocijenio da navedenim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu kažnjenog te je temeljem čl. 136. i 137. ZP u svezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, zahtjev kažnjenog odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 24. svibnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Boris Guttmann v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. I.K. iz O.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom.