Rev-x-307/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 307/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. u Z., protiv prvotuženika Z. A., OIB: …, i drugotuženice I. K. A., OIB: …, oboje iz Z., oboje zastupa punomoćnik B. Đ., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7786/15-2 od 5. prosinca 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4896/06-84 od 6. srpnja 2015., u sjednici održanoj 15. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4896/06 od 6. srpnja 2015. suđeno je:

„I. Nalaže se I-tuženiku Z. A., OIB: …, i II-tuženoj I. K. A. OIB: …, oboje iz Z. solidarno isplatiti tužiteljici O. P. iz Z., , OIB: ... iznos od 11.302,30 kn sa zateznim kamatama od 9. kolovoza 2008. godine do isplate te naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 9.838,07 kn sa zateznim kamatama od 06. srpnja 2015.g. do isplate, sve zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice O. P. iz Z., OIB:.. u dijelu kojim od I-tuženika Z. A., OIB: … i II-tužene I. K. A. OIB: … oboje iz Z. zahtijeva da joj solidarno isplate i daljnji iznos od 218.697,52 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 198.697,52 kn sa zateznim kamatama od 9. kolovoza 2008 pa do isplate,

- na iznos od 20.000,00 kn od 06. srpnja 2015.g. do isplate

kao i zatezne kamate na pojedinačne iznose troškova parničnog postupka kako slijedi:

- na iznos od 2.786,76 kn od 17. lipnja 2005.g. do 05. srpnja 2015.g. - na iznos od 2.886,76 kn od 11. siječnja 2006.g. do 05. srpnja 2015.g. - na iznos od 3.600,00 kn od 31. ožujka 2006.g. do 05. srpnja 2015.g.

III. Nalaže se tužiteljici O. P. iz Z., OIB:… naknaditi I-tuženiku Z. A., OIB: …, i II- tuženoj I. K. A. OIB: …, oboje iz Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 20.177,50 kn, u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4896/06-84 od 6. srpnja 2015. u točki I. izreke.

II. Prihvaća se žalba 1. i 2. tuženika kao djelomično osnovana, preinačuje se ista presuda u dijelu kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za plaćanje troškova postupka preko iznosa od 20.177,50 kn, i sudi.

Nalaže se tužiteljici 1. i 2. tuženiku platiti daljnje troškove postupka u iznosu od 5.625,50 kn u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje ista presuda u točki II. i III. izreke.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za plaćanje troškova žalbe.“

Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom III. izreke i protiv odluke o troškovima postupka (točka II. izreke) tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti ili ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije osnovana, dok revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale na njezinom stanu na 1. katu u zgradi u G. ulici broj … u Z., nastalu zbog radova koje su poduzeli tuženici u stanu u visokom prizemlju iste zgrade prilikom adaptacije stana, odnosno uklanjanja razdjelnog, pregradnog zida između dvije sobe.

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da su tuženici početkom 2005. poduzeli radove na uređenju svog stana u visokom prizemlju u Z., kojom prilikom su uklonili razdjelni, pregradni zid ispod drvene stropne konstrukcije koji se nalazio između središnje sobe i južne (manje) sobe, koji strop te južne sobe (u visokom prizemlju) odgovara podu južne sobe stana tužiteljice na 1. katu površine 15,20 m2,

- da je navedena konstrukcija izvedena po sistemu nosača na dva ležaja pri čemu u ovom slučaju nosač predstavlja drvenu gredu a ležaj nosive zidove, armirano-betonske grede gdje su grede bile postavljene paralelno s vanjskim zidom zgrade,

- da opisani nosači poda/stropa u vidu drvenih greda predstavljaju elastične drvene nosače koji tijekom vremena dobivaju trajnu plastičnu deformaciju u vidu progiba (oblika parabole) te su se zbog tog progiba stropne grede južne sobe visokog prizemlja koje odgovaraju podnim gredama južne sobe stana tužiteljice na 1. katu, oslonile se na razdjelni zid koji je bio samo 35 cm udaljen od armiranog betonskog ležaja na gredu, pri čemu je došlo do raspodjele napona,

- da uklanjanjem tog razdjelnog zida između središnje i južne sobe stana u visokom prizemlju nije došlo do narušavanja statike stanova stranaka jer on nije postao sekundarni oslonac drvene stropne konstrukcije južne sobe stana u visokom prizemlju koji odgovara podnoj konstrukciji poda južne sobe stana tužiteljice na 1. katu, jer je na tom mjestu (između razdjelnog zida i armirane betonske grede) progib greda stropne, odnosno podne konstrukcije bio minorne veličine (do 40 mm),

- da je zbog uklanjanja razdjelnog zida došlo do oštećenja, slijeganja poda u južnoj sobi stana tužiteljice površine 15,20 m2, a čemu je doprinijelo i truljenje glava greda iste stropne, podne konstrukcije, uslijed čega je došlo do određene preraspodjele napona i jačeg oslanjanja grednika na zid pa je rušenjem zida, koji nije nosiv, ipak poremećena je labilna ravnoteža u spornoj sobi, došlo je i do pojačanog zibanja i vibriranja poda i južne sobe stana tužiteljice na prvom katu što predstavlja uporabni nedostatak tog tipa podne, odnosno stropne konstrukcije,

- da uklanjanje razdjelnog zida u južnoj sobi stana u visokom prizemlju ne može biti razlog eventualnih oštećenja u susjednim prostorijama stana tužiteljice na 1. katu ili prizemlju, suterenu zgrade, jer ovaj tip stropne, podne konstrukcije u statičkom smislu predstavlja zasebno polje i naprezanje iz jedne prostorije ne može se prenositi na drugu, dok je progib drvenog grednika u oštećenoj prostoriji (južna soba stana tužiteljice na 1. katu) kao i u susjednim prostorijama redovna pojava kod ovakvog tipa konstrukcije s elastičnim nosačima kada tijekom višegodišnjeg korištenja dolazi do trajne elastične deformacije nosača, a u konkretnom slučaju ta je konstrukcija stara preko 70 godina,

- da se oštećenje stana tužiteljice na 1. kata sastoji u vertikalnom pomaku parketa na liniji između dviju soba što je naročito uočljivo na mjestu vrata koja spajaju te dvije sobe, a radi se o pomaku veličine od oko 1 cm koji se smanjuje prema kutovima prostorija i da je progib (ulegnuće) stropnih konstrukcija nad visokim prizemljem u hodniku i srednjoj sobi do 40 mm, da su na zidovima prvog kata u dijelu kuhinje, hodnika i izbe prisutne pukotine širine do 0,1 mm,

- da se uzroci oštećenja ne trebaju otklanjati već se oštećenje poda u stanu tužiteljice može sanirati obrtničkim radovima koji se sastoje od uklanjanja parketa i podloge parketa, postavljanjem novih podloga od laganih veliko formatnih ploča u horizontalnoj ravnini i postavljanjem novih hrastovih parketa 1. klase s lakiranjem,

- da se visina troškova za popravak poda u južnoj sobi odnosi na cijenu radova rušenja i parketarskih radova te cijenu odvoza šute, uvećano za PDV, a koji troškovi su bili nužni i svrsishodni za sanaciju štete, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu materijalne štete nastale u južnoj sobi u stanu tužiteljice na 1. katu površine 15,20 m2, uslijed izmicanja razdjelnog zida između srednje i južne sobe tuženika u visokom prizemlju, pozivom na odredbu čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 3/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) u vezi čl. 206. st. 1. ZOO pa je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan. U preostalom dijelu prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan budući da tužiteljica nije dokazala da bi šteta nastala u ostalim dijelovima stana bila posljedica tuženikovih radnji.

Drugostupanjski sud je odlučujući povodom žalbe stranaka, potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, a djelomično je preinačio odluku o troškovima parničnog postupka.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u njoj nisu navedeni odgovarajući razlozi u odnosu na žalbene navode tužiteljice, čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tužiteljičin revizijski navod da bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Naime, drugostupanjski sud se osvrnuo na žalbene navode tužiteljice u odnosu na dokazne prijedloge koje je prvostupanjski sud odbio izvesti navodeći da tužiteljica, iako pravilno ukazuje na propust prvostupanjskog suda da u pobijanoj presudi da razloge o neprihvaćanju dokaznih prijedloga tužiteljice za saslušanje svjedoka P. P. i B. M., ne radi se o propustu koji bi doveo u pitanje zakonitost pobijane presude s obzirom na to da je u prijedlogu za saslušanje P. P. tužiteljica propustila navesti na koje okolnosti predlaže saslušati tog svjedoka, a svjedok B. M. predložen je samo na okolnost izvođenja radova od strane trgovačkog društva P. d.o.o., koja činjenica obzirom na sadržaj dostavljene dokumentaciju u spisu, posebno troškovnik tog društva, nije sporna.

Nadalje, tužiteljica je u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, navela da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na njezine žalbene navode već je prihvatio stavove prvostupanjskog suda, čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. i st. 5 ZPP.

Pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, drugostupanjski sud se je, umjesto posebnog obrazloženja glede odlučnih činjenica i materijalnog prava, pozvao na obrazloženje prvostupanjske presude.

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude (ako nije drugačije propisano) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, iznimno od navedenog pravila, stavkom 5. istog članka je propisano da ako se presudom žalba odbija, a takav je i ovaj slučaj, u obrazloženju presude sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju kada prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice, vijeće je ocijenilo da je drugostupanjski sud postupio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. i st. 5. ZPP te da je obrazloženje drugostupanjske presude sačinjeno sukladno citiranim odredbama pa nije osnovan revizijski navod da bi tijekom drugostupanjskog postupka bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. i st. 5. ZPP.

Prema tome, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revidentica podnijela reviziju.

Revidentica u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznesenim navodima sadržajno osporava pravilnost primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZOO. Suprotno navodima revidentice, prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 154. st. 1. ZOO kada je zaključio da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete samo za troškove saniranja južne sobe u stanu tužiteljice površine 15,20 m2, a koji troškovi su nastali kao izravna posljedica radnje tuženika odnosno micanja razdjelnog zida.

U odnosu na navode revidentice iznesene u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, kojima osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova o postojanju uzročno posljedične te o visini materijalne štete, odnosno prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Revizija tužiteljice podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

Odlučujući o dopuštenosti revizije tužiteljice podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. listopada 2019.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v. r.