Rev-997/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 997/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. N. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1454/16-2 od 6. prosinca 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2- 653/14-64 od 30. rujna 2016., u sjednici održanoj 10. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, naloženo je tuženiku - ocu da za uzdržavanje mlljt. D. plati iznos od po 400,00 kn mjesečno, a za mlljt L. iznos od po 300,00 kn mjesečno za razdoblje od studenog 2011. do rujna 2016., pri čemu je za mjesec rujan 2016. određeno da je za mlljt L. dužan platiti iznos od 700,00 kn, a nadalje iznos od po 1.800,00 kn mjesečno za mlljt. D. te iznos od po 1.800,00 kn mjesečno za mlljt. L, dok za to budu postojali zakonski uvjeti sve s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke. U toč. II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u pogledu daljnjeg zatraženog iznosa od 1.200,00 kn mjesečno za razdoblje od studenog 2011. do listopada 2016., u pogledu daljnjeg iznosa od 1.200,00 kn mjesečno od listopada 2016. pa nadalje za mlljt. D., u pogledu daljnjeg iznosa od po 1.600,00 kn mjesečno za razdoblje od studenog 2011. do rujna 2016., kao i u pogledu daljnjeg iznosa od 1.200,00 kn mjesečno od rujna 2016. pa nadalje za mlljt. L. U toč. III. izreke određeno je da svaka strana snosi svoj trošak. Presudom suda drugog stupanja suđeno je:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2- 653/14-64 od 30. rujna 2016. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev za uzdržavanje mlljt. D. N. u razdoblju od studenog 2011. do listopada 2016. u mjesečnoj svoti od 1.200,00 kn te za razdoblje od listopada 2016. pa nadalje u mjesečnoj svoti od 1.200,00 kn, zahtjev za uzdržavanje mlljt. L. N. u mjesečnoj svoti od 1.600,00 kn za razdoblje od studenog 2011. do rujna 2016., za njezino mjesečno uzdržavanje počam od rujna 2016. pa nadalje u mjesečnoj svoti od 1.200,00 kn te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odlučeno da svaka strana snosi svoj trošak te sudi:

1. Nalaže se tuženiku B. N. plaćati za uzdržavanje mlljt. D. N. daljnju mjesečnu svotu od 1.200,00 kn u razdoblju od studenog 2011. pa do 30. rujna 2016. te za mlljt. L. N. plaćati za uzdržavanje daljnju mjesečnu svotu od 1.600,00 kn u razdoblju od studenog 2011. pa do 31. kolovoza 2016., za rujan 2016. daljnju svotu od 1.200,00 kn, a od 1. listopada 2016. pa nadalje za mlljt. D. N. plaćati mjesečnu svotu od daljnjih 1.200,00 kn te za mlljt. L. N. počam od 1. listopada 2016. pa nadalje daljnju mjesečnu svotu od 1.200,00 kn s time da je dospjele obroke koji dospijevaju svakog petnaestog u mjesecu za tekući mjesec dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, sa kamatama tekućim od dospjelosti svakog obroka uzdržavanja pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice S. K. otvoren kod S. b. d.d. broj: IBAN: HR …, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku B. N. naknaditi tužiteljici S. K. trošak parničnog postupka u svoti od 2.250,00 kn u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika B. N. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-653/14-64 od 30. rujna 2016. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.“

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tuženik na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) jer da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. U odgovoru na reviziju tužiteljica istu reviziju predlaže odbiti u cijelosti.

Revizija nije dopuštena.

U ovom se predmetu radi o reviziji protiv odluke o uzdržavanju zajedničkog maloljetnog djeteta (članak 300. st. 1. Obiteljskog zakona - „Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15 - u nastavku teksta: ObZ). Dakle, radi se o posebnom parničnom postupku koji se vodi prema pravilima ObZ-a.

Odredbom čl. 305. st. 3. Obz-a propisano je da je protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja, važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da u takvoj reviziji, a sukladno st. 3. iste zakonske odredbe, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U podnesenoj reviziji revident postavlja sljedeća pravna pitanja:

- Da li drugostupanjski sud, kada se koristi ovlaštenjem iz čl. 373. a. toč. 2. ZPP-a, iako se na tu odredbu ne poziva, već se poziva na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a, izvedene dokaze mora ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a?

- Može li se ocjena o mogućnosti roditelja za uzdržavanje maloljetne djece temeljiti na cjeniku usluga ustanove i prihodima ustanove čiji je osnivač roditelj uz potpuno ignoriranje rashoda dobiti, odnosno gubitka iste te ustanove?

- Da li je prihod ustanove ujedno prihod osnivača te ustanove?

Revident ističe da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci drugostupanjskog suda protivno shvaćanju zauzetom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx 749/15-2 od 1. rujna 2015. i Revr 1540/15-3 od 1. prosinca 2015.

U pogledu prvog postavljenog pitanja revidentu je za odgovoriti da se ono iscrpljuje u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka o kojima drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije uopće zauzimao shvaćanje. Stoga tako postavljeno revizijsko pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a, a revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje treba reći da u reviziji mora biti postavljeno pravno pitanje koje je utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju u predmetu u kojem se revizija podnosi i da upravo od odgovora na tako postavljeno pitanje ovisi ishod konkretnog spora. Drugo postavljeno pitanje svodi se na prigovor glede ocjene dokaza u pogledu materijalno-financijskih mogućnosti tuženika za uzdržavanje djece, pa odgovor na to pitanja ovisi o konkretnom činjeničnom supstratu u svakom pojedinom predmetu, a treće je pitanje općenito postavljeno pitanje, koje kao takvo samo po sebi nije dovoljno za dopuštenost revizije. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Na osnovu svega rečenog, budući da je revizijski sud nije našao da bi istaknuta pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP valjalo je reviziju tuženika odbaciti i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 10. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.