Revr-302/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 302/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A., OIB: ..., iz K., koga zastupa punomoćnik H. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. O. iz K., protiv tuženika H. P., OIB: ..., iz K., koga zastupa I. R. R., odvjetnica u K., radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-50/2017-2 od 7. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-225/2016-5 od 9. prosinca 2016., u sjednici održanoj 26. studenog 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na reviziju u iznosu 2.000,00 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su nedopuštene tuženikove odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. listopada 2009. te odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava radnika kao neosnovanog od 26. srpnja 2016. Nadalje odbijen je i zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužitelja i tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. listopada 2009. nije prestao te da se nalaži tuženiku vratiti tužitelja na posao, kao i zahtjev za isplatu mjesečnih obroka plaća i dodataka na plaću sa zateznim kamatama, sve pobliže opisano u izreci presude i zahtjev za naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju navodeći da je podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te podredno na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. Nije naveo iz kojih razloga pobija drugostupanjsku presudu, ali iz sadržaja revizije proizlazi da je pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju u iznosu 2.000,00 kn. Revizija nije osnovana.

Iako je tužitelj u reviziji naveo da podnosi reviziju i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, imajući u vidu da je presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa, to je ovaj sud reviziju tužitelja razmatrao u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj u reviziji sadržajno ukazuje na apsolutno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, iz razloga što smatra da se pobijana presuda ne može ispitati jer se u njezinom obrazloženju ne obrađuju žalbeni navodi već se samo paušalno odgovara na iste.

Takvim navodima sadržajno ukazuje i na postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, počinjene po drugostupanjskom sudu.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, odgovorio na žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Iz navoda revidenta da je sud neosnovano odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja te izvođenjem vještačenja, pa je stoga činjenično stanje ostalo neutvrđeno, proizlazi da on sadržajno ukazuje i na povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 220. i čl. 8. ZPP.

Revidentu je za odgovoriti da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 201. i 202. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su upravo postupili u skladu sa navedenih odredbama, proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu pri čemu su analizirajući sve priložene isprave i iskaze utvrdili odlučne činjenice za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 8. i čl. 220. ZPP na koju se sadržajno ukazuje u reviziji.

Revident u reviziji zapravo osporava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenje da li je tužitelj bio pod utjecajem droge ili nije, posljedično tome u odnosu na zaključak o počinjenju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

Takvi navodi u kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju svoje odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi članka 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Slijedom svega navedenog ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju, da radni odnos nije prestao, i zahtjev za povratak na rad te za isplatu plaće.

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. listopada 2009. na poslovima rukovalac preše,

- da je tuženik 1. ožujka 2016. proveo postupak provjere ovisnosti radnika od utjecaja alkohola i drugih sredstava ovisnosti od strane nadležnih tijela sukladno odredbama čl. 58. st. 1. i čl. 59. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14 i 154/14), te Pravilnika o postupanju i testiranju na droge, alkohol i druga sredstva ovisnosti na radnom mjestu od 19. veljače 2016., nakon koje provjere je utvrđeno da je tužitelj pozitivan na THC,

- da je tuženik 8. ožujka 2016. pisano upozorio tužitelja radi povrede obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza ugovora o rad ukoliko se ponovno utvrdi u njegovom organizmu prisutnost THC-a,

- da je 5. srpnja 2016. ponovno tuženik proveo postupak provjere ovisnosti radnika od utjecaja alkohola i drugih sredstava ovisnosti po nadležnim tijelima, ali je tužitelj odbio testiranje na drogu i druge zabranjene tvari, što se sukladno navedenim propisima po kojima se provodi testiranje, smatra da je pod utjecajem alkohola ili drugim sredstava ovisnosti,

- da je tužitelju odlukom tuženika od 8. srpnja 2016. izvanredno otkazan ugovor o radu, sklopljen dana 19. listopada 2009. iz razloga jer je 5. srpnja 2016. odbio pristupiti testiranju za utvrđenje prisutnosti opojnih sredstava u organizmu.

Nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR), jer u utvrđenim okolnostima, tuženikovo odbijanje testiranja na drogu predstavlja osobito važnu činjenicu, zbog koje je narušen odnos povjerenja, pa da nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga ocjenjuju odluku o otkazu dopuštenom, te odbijaju tužbeni zahtjev.

Tužitelj u reviziji iznoseći drukčije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova zapravo sadržajno ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR, smatrajući da nije počinio osobito tešku povredu radi čega nastavak radnog odnosa više ne bi bio moguć.

Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

I prema shvaćanju ovog suda, a posebno sagledavajući situaciju kroz djelatnost kojom se tuženik bavi i poslove koje je tužitelj obavljao kod tuženika te kroz utvrđenje da je tuženik već jednom bio pozitivno testiran i upozoren pod prijetnjom otkaza ukoliko se navedeno ponovi, činjenica da je tužitelj odbio testiranje na drogu i druge zabranjene tvari koje se provodilo unutar društva tuženika, i bez same presumpcije da je time bio pod utjecajem droge, alkohola i drugih sredstva ovisnosti, a koju tužitelj u reviziji neosnovano spori, sama za sebe opravdava gubitak odnosa povjerenja poslodavca u tuženika te stoga predstavlja i osobito važnu činjenicu, radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga su odbijanjem tužbenog zahtjeva sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

Slijedom izloženog, nisu ostvareni revizijski razlozi na koje je ukazao tužitelj u predmetnoj reviziji, pa je valjalo njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu primjenjujući odredbu čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci ove presude.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 26. studenog 2019.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.