Rev-1394/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1394/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. Ć., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u odvjetničkom društvu G. i P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4505/08-2 od 8. veljače 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-423/02-40 od 5. listopada 2007., u sjednici održanoj 16. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.694,41 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. studenog 1999. pa do isplate (točka I. izreke) te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.644,00 kuna sa zateznom kamatom prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04) tekućom od 5. listopada 2007. pa do isplate (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.694,41 kuna i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.071,75 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2007 pa do isplate i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.518,75 kuna (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i postavlja sljedeće pitanje:

„Pitanje postojanja pravnog osnova za regresno potraživanje zasnovano u svezi osigurateljeve isplate osiguraniku temeljem police obveznog osiguranja nadoknade troškova za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti (dalje: OZOP)“.

U prilog opravdanja važnosti postavljenog pitanja tužitelj se pozvao na odluku Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-903/2010 od 7. listopada 2010. i Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-543/09 od 3. prosinca 2009. ističući da temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 939. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO) osiguratelj koji je isplatio svom osiguraniku- poslodavcu troškove isplaćene plaće za vrijeme bolovanja svog radnika ozlijeđenog na radu ima pravo regresa prema osiguratelju s kojim je štetnik imao sklopljenu policu obveznog osiguranja.

Predlaže preinačiti pobijanu odluku i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog i revizijskog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U izvanrednoj reviziji, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa kojeg je tužitelj kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku - poslodavcu na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja njegovog radnika koji je pretrpio ozljedu na radu od tuženika kao osiguratelja s kojim je štetnik imao sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je naknadu plaće za vrijeme bolovanja radniku ozlijeđenom na radu dužan isplatiti poslodavac sukladno čl. 26. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 75/93, 55/96, 1/97, 109/07, 13/98, 88/98, 150/98, 10/99, 34/99, 69/00, 59/01, 82/01- dalje: ZZO, dok je prema čl. 51. st. 1. istog zakona poslodavac dužan osigurati se od tog rizika. Slijedom navedenog, kako ne postoji propis koji bi poslodavcu dao pravo da od trećeg naplati, tj. regresira isplaćenu plaću svom radniku zbog ozljede na radu, to su nižestupanjski sudovi utvrdili da takvo pravo ne može prijeći niti na njegova osiguravatelja, ovdje tužitelja te su stoga odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Izloženo pravno shvaćanje je pravilo i suglasno je s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Revx-694/11 od 11. travnja 2012.).

Slijedom navedenog, kako pobijana odluka nije protivna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, to postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Stoga, revizija nije dopuštena te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 16. lipnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.