Rev-396/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 396/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, dr. sc. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. R. S. i 2. M. S., oboje iz S., zastupani po punomoćnicima B. A. i I. S., odvjetnicima iz S., protiv tuženika 1. B. S. i 2. V. S., oboje iz S., oboje zastupani po punomoćniku Z. I., odvjetniku iz S., radi ispražnjenja i predaje, te po protutužbi radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženika – protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 20. listopada 2003. godine, broj Gž 2085/01 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 23. studenog 2000. godine, broj II P 660/97, u sjednici održanoj dana 28. travnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika – protutužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je presuđeno da su tuženici dužni isprazniti sporni stan na drugom katu zgrade u Splitu u ulici ZNG-a 28F, te ga slobodnog od osoba i stvari predati u posjed tužitelju.

Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika pod 1. na utvrđenje da je isključivi vlasnik jedne četvrtine kuće upisane u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, broj poduloška 1277 K.O. S., što u naravi predstavlja sporni stan na drugom katu kuće u

Ujedno je odlučeno da su tuženici dužni solidarno tužiteljima nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 18.965,90 kn.

Odlučujući o žalbi tuženika – protutužitelja drugostupanjski sud je žalbe kao neosnovane odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije dopuštena.

Drugostupanjska presuda protiv koje je izjavljena revizija donesena je 20. listopada 2003. godine, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje ZID ZPP99) pa se o reviziji izjavljenoj protiv takove pravomoćne presude rješava po odredbama tog Zakona.

Odredbom pak čl. 4. ZID ZPP99 izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92) tako da u imovinskopravnim sporovima revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude, odnosno vrijednost predmeta spora koji je tužitelj naveo u tužbi na prelazi 100.000,00 kn.

Dakle, za ocjenu dopuštenosti revizije u ovom sporu mjerodavna je vrijednost od 100.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 38. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP), a koji se primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZID ZPP03) vrijednost predmeta spora kada se spor vodi iz odnosa korištenja stana je jednogodišnja najamnina za sporni stan. Jednogodišnja najamnina se pak izračunava tako da se najamnina za mjesec kada je tužba podnesena pomnoži sa 12.

Kada se ima na umu da je tužba podnesena 1996. godine opće je poznato da jednogodišnja najamnina za sporni stan ne bi prelazila 100.000,00 kn, odnosno u ovom slučaju iznos od 200.000,00 kn. Naime, budući da je tužbeni zahtjev za iseljenje istaknut protiv dvoje tuženika koji nisu jedinstveni suparničari to se vrijednost predmeta spora određuje za svakog tuženika posebno. U konkretnom slučaju da bi revizija bila dopuštena protiv tog dijela presude trebalo bi da jednogodišnja najamnina za sporni stan prelazi 200.000,00 kn (odnosno za svakog tuženika iznos od 100.000,00 kn).

Stoga revizija tuženika protiv dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika nije dopuštena.

Nije dopuštena revizija ni protiv dijela presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika B. S.. Vrijednost predmeta spora za protutužbu protutužitelj je označio sa 110.000,00 kn.

Kako je tužba upravljena na dvoje protutuženika od kojih se traži izdavanje tabularne isprave za uknjižbu na ime protutužitelja to se vrijednost predmeta spora za svakog tuženika određuje posebno.

Stoga vrijednost predmeta spora koju je protutužitelj naveo u protutužbi od 110.000,00 kn treba podijeliti s dva pa je vrijednost predmeta spora za svakog protutuženika 55.000,00 kn.

Stoga ni revizija protiv dijela presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu nije dopuštena.

Radi naprijed navedenog, temeljem čl. 389. st. 2. i 392. ZPP-a koji se primjenjuju temeljem čl. 284. st. 5. ZID ZPP03 riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. travnja 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.