Rev-61/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 61/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, Ivke Zlokić, Đure Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. B. i II. tužitelja P. B., oboje iz G., sada u Š., S., zastupani po punomoćniku J. P., odvjetniku iz G., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-488/08-2 od 11. rujna 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-241/05-17 od 31. prosinca 2007., u sjednici održanoj 27. travnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija I. tužiteljice M. B. i II. tužitelja P. B. odbija se.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom kojim su zahtijevali da se tuženoj naloži isplata 1.875.000,00 kuna s pripadajućom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392. a. ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o čnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: izmjenama i dopunama Zakona o parni

ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Sudovi nižeg stupnja nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovoja sud pazi po službenoj dužnosti.

S druge strane revidenti ne daju određene razloge zbog čega smatraju da su sudovi nižeg stupnja počinili ma koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se sukladno čl. 385. ZPP-a može izjaviti revizija pa stoga se općenito pozivanje na postojanje tih razloga ne može niti razmatrati u ovoj fazi postupka. sukladno odredbi čl. 392. a. ZPP-a.

Tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da je kuća tužitelja koja se nalazila u G. i označena je kao č.k.br. 1977/42 upisana u kat.plan. broj … uništena u vremenu trajanja Domovinskog rata te da počinitelji nisu nikada pronađeni.

Također utvrđeno je da su tužitelji u upravom postupku temeljem odredbi Zakona o obnovi („Narodne novine“ broj 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00) podnijeli zahtjev za obnovu kuće no da im je zahtijeva odbačen kao nepravovremen (list 17 spisa).

Nije također sporno da tužitelji nisu ostvarili naknadu štete ni po kojem osnovu.

Predmet spora je imaju li tužitelji pravo na naknadu štete u obliku isplate novčanog ekvivalenta vrijednosti kuće porušene tijekom Domovinskog rata u G..

Nije u ovoj fazi postupka sporno da je grad G. tijekom domovinskog rata bio podvrgnut stalnim borbenim djelovanjima neprijateljskih snaga iako nikada nije bio okupiran. Člankom 1. Zakona o obnovi propisuje se da se tim zakonom uređuje obnova uništenih ili oštećenih materijalnih dobara u Republici Hrvatskoj koja su bila izložena razornim djelovanjima i posljedicama tih djelovanja od početka velikosrpske agresije, pa tijekom Domovinskog rata, do završetka mirne reintegracije.

Objekt obnove jest i obiteljska kuća kako to slijedi iz čl. 3. st. 1. Zakona o obnovi.

Člankom 4. Zakona o obnovi propisano je:

"(1) Pravo na obnovu pod uvjetima iz ovoga Zakona imaju vlasnici, odnosno suvlasnici u ratu uništenih ili oštećenih stambenih zgrada te zaštićeni najmoprimci u stanovima u tim zgradama kao i vlasnici drugih uništenih ili oštećenih materijalnih dobara, koji su državljani Republike Hrvatske te osobe koje su 1991. godine imale prebivalište u Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: korisnici prava na obnovu).

(2) Pravo na obnovu pod uvjetima iz ovoga Zakona imaju i djeca prognanika koja su za vrijeme progonstva sklopila brak i tako zasnovala novu obitelj, pod uvjetom da se vrate na područja iz članka 2. ovoga Zakona i to na potrebnu stambenu površinu u obiteljskom domu prema broju članova svoje obitelji.

(3) Pravo na obnovu pod uvjetima iz ovoga Zakona imaju i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj čija su materijalna dobra uništena ili oštećena na način opisan člankom 1. ovoga Zakona.",

a čl. 5. st. t. 1.,2. i 3. istog Zakona propisuje se:

(1) Pravo iz čl. 4. st. 1. ovoga Zakona može se ostvariti:

1. ako postoji uništenje ili oštećenje dobra nastalo prema odredbi čl. 1. ovoga Zakona,

2. ako je utvrđen odgovarajući stupanj oštećenja na dobru,

3. ako je korisnik prava na obnovu s obitelji prebivao u stambenoj zgradi, odnosno koristio drugo uništeno ili oštećeno dobro, do početka ratnih operacija na tom području i ako zahtjevu priloži pisanu izjavu da će se nakon obnove s obitelji vratiti, odnosno koristiti obnovljeno dobro.

Prema tome, činjenica što je u upravnom postupku odbačen zahtjev tužitelja za obnovu njihove kuće, ne daje im za pravo zahtijevati novčanu naknadu štete za tu istu kuću (tako i ovaj sud u odluci Rev-922/06 od 17. siječnja 2007.).

Naime takvo pravo ne proizlazi iz odredbi Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“ broj 117/03 – dalje: ZOŠT) jer tužitelji nemaju pravo na naknadu materijalne štete u obliku isplate vrijednosti kuće već jedino na obnovu temeljem odredbi Zakona o obnovi kako to određuje čl. 8. ZOŠT- a.

Kako tužitelji tijekom postupka nisu niti tvrdili da bi njihovo pravo na odštetu izviralo iz nekih drugih činjenica to se o tome ne može niti raspravljati u ovoj fazi postupka.

S obzirom na sve izloženo valjalo je reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 27. travnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.