Revr-486/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 486/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Damiru Kontrecu, u pravnoj stvari tužiteljica Z. Č. iz K. G., N. S. iz S., V. B. iz S., Ž. B. iz S., S. Č. iz S., G. M. iz S., Lj. K. iz S., D. V. iz S., A. M. iz S., E. R. iz S., T. K. iz S., M. C. iz S., R. Š. iz S., S. E. iz S., A.

I. iz S., D. B. iz S., A. B. iz S., S. M. iz S., N. M. iz S., C. G. iz S., N. V. iz S., S. M. iz S., S. D. iz S., E. B. iz Ž., Z. V. iz S., J. M. iz S., A. B. iz S., J. J. iz N., A. B. iz S., G. K. iz S., M. T. iz S., T. K. iz S., E. B. iz S., S. J. iz S., J. K. iz S., M. T. iz S., B. P. iz S., A. B. iz S., J. Ž. iz S., T. M. iz S., N. M. iz S., J. J. iz S., B. E. iz S., A. C. iz S., A. T. iz S., V. I. iz S., V. M. iz S., T. P. iz S., M. R. iz P., J. M. iz S., R. B. iz S., N. D. iz S., T., S. D. iz S., B. M. iz S., J. Š. iz S., S. P. iz Z., Z. I. Š. iz S., N. A. iz S., M. Š. L. iz S., D. Š. iz S., M. P. iz S. F. G. M., A. C. iz S., M. K. iz S., D. M. K. iz S., D. B. iz S., V. V. P. iz S., V. B. iz S., M. M. iz S., M. D. iz S., M. S. iz S., E. T. iz S., Lj. B. iz S., I. B. iz S., Z. V. V. iz S., A. D. iz S., J. B. iz S., S. R. iz S., R. K. iz S., V. B. iz T., G. P. iz Ž., J. V. iz S., L. P. iz Ž., A. B. iz S., i J. T. iz S., koje zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika Grada Splita, S., i drugotuženika Dječjeg vrtića „R.“, S., kojeg zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžri- 93/10 od 27. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 712/08 od 2. veljače 2010., 18. srpnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljica odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužiteljice od tuženika zahtijevale isplatu 3.600,00 kuna s pripadajućom kamatom svaka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljice su pravodobno podnijele reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), dakle izvanrednu reviziju. Tužiteljice tvrde da je sud drugoga stupnja pogrešno primijenio obvezujuće pravno shvaćanje ovoga suda, pa se predlaže zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužiteljica nije dopuštena.

U konkretnom slučaju revizija nije dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, dakle prema vrijednosnom kriteriju, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, a niti se radi o radnom sporu u kojem se pobija odluka o otkazu ugovora o radu, odnosno ne radi se o slučaju ako je sud drugoga stupnja sudio na temelju odredbi čl. 373. a i 373. b ZPP, radi čega tzv. redovna revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

- ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

- ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. istog članka).

Iz sadržaja gore navedenih odredbi proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavaka za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tužiteljice u reviziji nisu postavile određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, već ukazuju da je drugostupanjski sud donio presudu koja se temelji na pogrešnoj primjeni obvezujućeg pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Jpzg-29/06-7 od 2. ožujka 2009., odnosno revizija upire na pogrešno primijenjeno materijalno pravo i na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

U pravnom shvaćanju ovoga suda Jpzg-29/06, ali i u shvaćanju u zauzetom u predmetu Jpzg-30/08 od 18. svibnja 2009. navodi se sljedeće:

„Prilikom utvrđivanja visine plaće odgajateljima zaposlenim u dječjim vrtićima u vlasništvu jedinica lokalne uprave i samouprave ne primjenjuju se odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 3/02) i odredbe Kolektivnog ugovora za plaće i materijalna davanja službenika i namještenika u osnovnom školstvu, visokom obrazovanju i znanosti („Narodne novine“ br. 183/03), ako dječji vrtići nisu pristupili tim kolektivnim ugovorima ili ako na njih nije proširena primjena istih.“

Unutar predmeta spora mogu se postaviti različita materijalnopravna ili postupovnopravna pitanja, a revizijski sud nije ovlašten sam pronalaziti i kreirati pravno pitanje prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Kod toga bez da je jasno naznačeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ukazivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka samo za sebe ne daje mogućnost da se meritorno odlučuje o predmetnoj reviziji.

Stoga je valjalo reviziju tužiteljica odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 18. srpnja 2012.

S U D A C:

Damir Kontrec, v.r.