Rev-3020/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3020/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.B. iz Z., . ... ., koju zastupa punomoćnik M.M., odvjetnik u Z., protiv tuženika C.O. . d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 29. lipnja 1993. godine br. Gž-5428/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 1993. godine br. Pn-5268/92, u sjednici održanoj dana 21. prosinca 1994. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu obje parnične stranke i potvrdio prvostupanjsku presudu, kojom je tužena obvezana da na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 9,088.000 HRD (9.088 kn) sa zakonskom kamatom i parnični trošak u iznosu od 166.000 HRD (166 kn) dok je tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (za iznos od 26,412.000 HRD - 26.412 kn) odbijena.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude preinače i da joj se dosudi sav utuženi iznos naknade štete i parnični trošak.

U pismenom odgovoru na reviziju tužena predlaže da se revizija odbije.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije sporna odgovornost za štetu tužene koju je tužiteljica pretrpila u prometnoj nesreći zadobivši trzajnu povredu vratne kralježnice, potres mozga te natuk čela i zatiljka, zbog čega je trpila fizičke boli (10 dana jake, 12 dana srednje i 90 dana lake), pretrpila kratki jaki strah (primarni) i sekundarni u trajanju od 3-4 dana, te joj je smanjena opća životna aktivnost za 15-20% i trebala je tuđu pomoć u trajanju od 192 sata.

Sudovi su tužiteljici, na ime naknade štete dosudili:

- za pretrpljene fizičke boli 3,000.000 HRD a tražila je za taj vid štete 8,000.000 HRD,

- za pretrpljeni strah 800.000 HRD, a tražila je 5,000.000 HRD s tog naslova,

- za smanjenje životnih aktivnosti 6,000.000 HRD, a tražila je 22,000.000 HRD i

- za tuđu pomoć 288.000 HRD, a tražila je 500.000 HRD.

Po stajalištu ovoga suda tužiteljici je za nematerijalnu štetu priznata odgovarajuća pravična naknada, za svaki od pojedinih vidova te vrste štete, pa je i pravilno primijenjeno materijalno pravo - odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

Isto vrijedi i za priznatu i dosuđenu naknadu materijalne štete za troškove tužiteljice oko tuđe pomoći, koju je trebala za 192 sata (nije sporno). Sudovi su naime tužiteljici za ovaj vid štete priznali naknadu, obračunavajući sat po cijenama Centra za njegu bolesnika s liječenjem u kući u Z. i to po cijenama koje su vrijedile u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, što je povoljnije za tužiteljicu (jer se za ove troškove priznaje naknada po cijenama u vrijeme kada je pomoć trebala i ne ustanove, čije su cijene više od ostalih cijena za ovaj vid usluga).

Iz navedenoga dakle proizlazi da nisu ostvareni revizijski razlozi, pa ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (bitna povreda parničnog postupka - čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - ZPP), pa je reviziju tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 21. prosinca 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.