Legislator Case Law & Legislation
Rev-997/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court adjusts marital property shares based on specific contributions and inheritance rules.

Case Number Rev-997/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the wife's appeal and modified the lower court's judgment regarding marital property division. The court found that while the husband contributed more income, the wife and her father made significant contributions through labor, materials, and a specific inheritance of the land. Consequently, the court ruled that the wife holds a 3/4 share (1/4 as special property from inheritance, 1/4 as special property from gift, and 1/4 as joint property) and the husband holds a 1/4 share in the joint portion.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o bračnom i obiteljskom pravu čl. 278.; Zakon o parničnom postupku čl. 386., 395. st. 1.: Marital property acquired by one spouse through inheritance or gift remains their separate property, but joint contributions by both spouses to the construction or improvement of such property establish a shared ownership interest in the joint portion.

Keywords

AI generated
marital property division joint ownership shares inheritance as separate property gift as separate property contribution to construction family law dispute supreme court review

Cited Legislation

AI generated
Zakon o bračnom i obiteljskom pravu čl. 278.
Zakon o parničnom postupku čl. 386.
Zakon o parničnom postupku čl. 395. st. 1.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-997/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz L., zastupanog po punomoćniku R. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Z. P. iz L., zastupane po punomoćniku H. U., odvjetniku iz S., radi utvrđenja bračne tečevine, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-324/97 od 30. rujna 1997. godine, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1381/94 od 16. veljače 1996. godine, u sjednici održanoj dana 20. ožujka 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Prihvaća se revizija tuženice i preinačuje presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-324/97 od 30. rujna 1997. godine, tako da se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1381/94 od 16. veljače 1996. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da bračnu tečevinu tužitelja i tuženice čine kuća prizemnica s potkrovljem veličine 9,10 m x 8,70 m, i dvorišne prostorije prigrađene iza kuće veličine 13,60 m x 4,20 m, a sve to izgrađeno na kčbr 1101/9, upisane u zk.ul. br. 875 k.o. L. sa pripadajućim dijelom zemljišta, te kčbr. 1101/9, u naravi gradilište i to tužitelja u ¼ dijela, a tuženice ¾ dijela, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog dijela.

Ujedno je istom presudom odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Drugostupanjskom presudom žalba tuženice odbijena je kao neosnovana, a prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda, tako da se utvrđuje bračna tečevina tužitelja i tuženice, pobliže opisana u izreci ove presude i to: tužitelja u[2] / dijela, a tuženice / dijela, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog dijela.

Ujedno je istom presudom odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

U pobijanoj presudi nema takvih proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost, pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Međutim, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odredbom čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (“Narodne novine” br. 51/89, 59/90 – u daljnjem tekstu ZBPO) propisano je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina, dok je odredbom čl. 278. istog Zakona propisano da imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (darovanjem, nasljeđivanjem i druge) njegova je posebna imovina.

Niži sudovi su utvrdili da je u konkretnom slučaju tuženici njen otac darovao predmetno gradilište zajedno sa bunarom i starom kućom koja je srušena, a građevni materijal cigla, crijep i drugo iskorišteni su za izgradnju nove kuće. Utvrđeno je da je otac tuženice pomagao kod izgradnje kuće, financijski i svojim radom, jer je po zanimanju bio stolar, pa je izradio i ugradio potrebnu stolariju za kuću, postavljao parkete, pločice, lamperiju i uveo vodovodnu instalaciju i drugo, što priznaje i sam tužitelj u stranačkom iskazu (list 11 – 12 spisa) smatrajući da je predmetna kuća i suvlasništvo oca tuženice u ¼ dijela.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je u razdoblju od zaključenja braka 1977. godine do 1984. godine plaća tužitelja bila u ukupnom iznosu od 1,068.257,63 tadašnjih dinara, a plaća tuženice 211.588,00 tadašnjih dinara. Dakle, plaća tužitelja je bila veća nego li plaća tuženice, ali pored rada u poduzeću tuženica je obavljala i kućanske poslove, vodila brigu o djetetu, a osim toga pored ulaganja tužiteljevih prihoda u izgradnju kuće, sve svoje prihode u tu izgradnju ulagala je i tuženica, a i njen otac, što tužitelj niti ne osporava.

Nadalje, prema utvrđenju sudova proizlazi da su kod kopanja temelja za izgradnju kuće i izvođenja nekih drugih radova sudjelovali rođaci i prijatelji stranka, dok su kod izvođenja dvorišne prigradnje, sudjelovale stranke i otac tuženice.

Prema procjeni građevinskog vještaka građevinsko zemljište s bunarom vrijedi 14.400,00 DEM, nova kuća vrijedi 59.468,00 DEM, a dvorišne zgrade 22.848,00 DEM ili ukupno 106.716,00 DEM.

Na temelju tako utvrđenih činjenica, ovaj Vrhovni sud nalazi da se predmetno gradilište zajedno sa bunarom i starom kućom treba uračunati u dio tuženice, jer se radi o njenoj posebnoj imovini stečenoj darovanjem po ocu, a koja i prema ocjeni ovog suda obuhvaća ¼ dijela, dok je u odnosu preostale ¾ dijela doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine jednak i to tužitelja ¼ dijela, tuženice u ¼ dijela, te oca tuženice u ¼ dijela, pošto su stranke zajedno ulagale, zajedno radile, i zajedno gradile sa ocem tuženice.

Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da prema utvrđenim doprinosima u stjecanju zajedničke imovine i ulaganjima, udio tužitelja u zajednički stečenoj imovini iznosi ¼ dijela, a tuženice također u ¼ dijela, s time da i po pravnom shvaćanju ovog suda tuženici još pripada kao posebna imovina ¼ dijela imovine stečene darovanjem po ocu, te ¼ dijela imovine nasljeđivanjem po ocu, odnosno ukupno ¾ dijela.

Iz navedenih razloga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o veličini suvlasničkih dijelova u zajednički stečenoj imovini.

Slijedom iznijetog, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.