Povrv-335/2018-11 · Trgovački sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 Povrv-335/2018-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja M.-K. d.o.o., OIB: , S., M. R., kojega zastupa punomoćnica A. M., OIB:, odvjetnica u V., protiv tuženika D.-M. d.o.o., OIB:, D. M., radi isplate iznosa od 3.500,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. siječnja 2019. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženikova zastupnika po zakonu, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 18. siječnja 2019.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja M.-K. d.o.o., OIB:, S., M. R., prema tuženiku D.-M. d.o.o., OIB:, D. M., za isplatu iznosa od 3.500,00 kn (tritisućepetstokuna) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 767,50 kn (sedamstošezdesetsedamkuna i pedesetlipa) te naknadu predvidivih troškova ovrhe u iznosu od 537,50 kn (petstotridesetsedamkuna i pedesetlipa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na te troškove od 21. svibnja 2018. do isplate, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. H. B. u D. M. poslovni broj Ovrv-64/18 od 21. svibnja 2018., ukida u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 200,00 kn (dvjestokuna) u roku osam dana.

Obrazloženje

Tužitelj, kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave navodi kako mu tuženik kao ovršenik duguje iznos od 3.500,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima, a na ime neplaćene robe, koju mu je isporučio i koju tuženik po utuženim računima nije platio. Javni bilježnik M. H. B. u D. M. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-64/18 od 21. svibnja 2018. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tijekom postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva iz prijedloga za ovrhu i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka ističe prigovor kako je u cijelosti izmirio utuženu tražbinu, a u odnosu na utuženi iznos od 295,24 kn ističe prigovor zastare. Tuženikov zastupnik po zakonu iskazuje kako je naručio od tužitelja stroj u vrijednosti od 100.000,00 kn koji je platio po predračunu, ali da je tužitelj uz stroj poslao i bure ulja koje tuženik nije naručio i za koje je izvijestio tužitelja da ga može uzeti natrag. Ističe kako su stranke poslovale na način da je plaćao naručenu robu po predračunu i da mu je tek tada tužitelj isporučio robu, osim u odnosu na ulje koje uopće nije naručio. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavki na dan 21. studenog 2017., u izvatke o stanju i prometu po računu na listu 8. do 11. spisa, u izvod otvorenih stavki na listu 17. spisa, u račune-otpremnice sve na listu 18. do 22. spisa, u karticu komitenta na listu 23. spisa, u kartice partnera i ulazne račune na listu 28. do 41. spisa.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 3.500,00 kn prema više računa koje je ispostavio za plaćanje isporučene robe tuženiku. Tuženik je istaknuo prigovor kako je namirio utuženu tražbinu, a u odnosu na iznos od 295,24 kn ističe i prigovor zastare.

Nije sporno da je tužitelj robu isporučivao tek kada je tuženik po predračunu i platio vrijednost te robe. Nije niti sporno da je tuženik platio iznos od 3.500,00 kn u vrijeme kako to proizlazi iz iskaza tuženikova zastupnika po zakonu kao i iz izvadaka o stanju i prometu po računima.

Međutim, tužitelj je izvršio uračunavanje, tako da je uplaćenim iznosima zatvarao najstarije neplaćene tražbine, pa su ostale nenamirene utužene tražbine po priloženim računima. Tuženik je istaknuo kako nije priznao tužitelju račun broj123509 na iznos od 3.500,00 kn iz 2012., jer se isti odnosi na isporučeno ulje koje tuženik nije niti naručio i za koje je izvijestio tužitelja da ga može uzeti natrag. Ujedno ističe i prigovor zastare. Sud je uvidom u izvatke o stanju i prometu po računu, utvrdio da je tuženik u nalogu za plaćanje točno označio koji iznos plaća i po kojem računu. Stoga tužitelj nije bio ovlašten izvršiti uračunavanje, kako to ističe tijekom postupka i uplatama tuženika zatvarati neke druge račune.

Prema odredbi čl. 171. st. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj.35/05 i 41/08, dalje: ZOO) kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Stavkom 2. istoga članka je propisano kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela na ispunjenje.

U konkretnom slučaju, postojala je dužnikova, tuženikova izjava o namirenju i to tako da je označeno koje račune plaća. Stoga tužitelj nije mogao postupati u smislu odredbe 171. st. 2. ZOO-a i vršiti uračunavanje jer je postojala izjava tuženika kao dužnika koje obveze plaće.

Imajući navedeno u vidu, sud je utvrdio da je i prigovor zastare osnovan. Naime, tražbina po računu broj 123509 od 27. rujna 2012. je dospjela 12. listopada 2012., kako to proizlazi iz toga računa na listu 18. spisa. Tužitelj je prijedlog za naplatu te tražbine podnio 21. svibnja 2018.

U konkretnom slučaju riječ je o tražbini proistekloj iz ugovora o prometu roba i usluga, pa je rok zastare za takve tražbine, u smislu odredbe čl. 227. ZOO-a tri godine, a što u konkretnom slučaju znači da je istekao 12. listopada 2015. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 21. svibnja 2018., dakle poslije isteka roka zastare, to se tuženikov prigovor zastare ukazuje osnovanim.

Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu tuženikove prigovore da je namirio tražbinu kao i prigovor zastare, sud je utvrdio kako su ti prigovori osnovani, jer tužitelj dokazima koje je priložio i na koje se poziva u ovom sporu, nije dokazao da je bio ovlašten vršiti uračunavanje, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti u cijelosti i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, dalje:ZPP ) platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuti u cijelosti.

Sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka M. B. na okolnosti saznanja o dugovanju tuženika, kada među strankama nije sporno da je tužitelj vršio uračunavanje i zatvarao tražbine koje tuženik ne priznaje i koje nije naznačio u prijedlogu da ih plaća. Sud nije prihvatio niti prijedlog za posebnim saslušanjem tuženikova zakonskog zastupnika, jer je isti dao iskaz na ročištu održanom 10. siječnja zastupajući tuženika u ovom sporu.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Visina troškova određena je prema odredbama Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

Tuženiku su priznati troškovi sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 200,00 kn.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 18. siječnja 2019.

Zapisničar:

S u d a c

Snježana Andrijanić

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.