Revr-1875/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1875/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima G. L. i M. S., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. L. i M. S. u Z., protiv tuženika S. I. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i k. u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-434/15-2 od 9. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-952/09-31 od 19. prosinca 2014., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja B. K. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika S. I. d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati iznos od 91.945,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenom u izreci presude, kao i da mu naknadi parnični trošak, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn.

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Također iz sadržaja revizije proizlazi da ujedno podnosi reviziju i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer navodi pravna pitanja. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu odnosno potvrdi prvostupanjsku presudu. Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava navode tužitelja, predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak za sastav odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Tužitelj se u reviziji poziva na odredbu čl. 373.a ZPP prema kojoj će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. toga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Međutim, u konkretnom slučaju drugostupanjska presuda nije donesena primjenom te zakonske odredbe. Da je tome tako proizlazi i iz obrazloženja drugostupanjske presude koja je donesena primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP. Također niti iz sadržaja odluke ne proizlazi da bi bila riječ o primjeni odredbe čl. 373.a ZPP kako to navodi revident, jer je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio zaključivši kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti odnosno da je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Iz sadržaja revizije proizlazi da je tužitelj ujedno podnio reviziju i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP prema kojoj u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno naznačeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi oduka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Tužitelj navodi sljedeća pravna pitanja:

„Može li jedna stranka uskratiti podnošenje isprava na koje se sama poziva na iste u svrhu dokazivanja svojih navoda?

Da li sud može zasnovati svoju odluku na temelju navoda istaknutih od strane jedne stranke u postupku, a koje navode ta stranka temelji na ispravama koje je naknadno odbila predati u spis?“

U odnosu na ovako postavljena pitanja valja reći kako je riječ o pitanjima na koje odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja stoga takva pitanja nemaju značaj pitanja koje bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP pravilno postavljeno pravno pitanje ne podrazumijeva pitanje o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i procesnopravne dileme koje se pojavljuju u sličnim slučajevima koji su u bitnim elementima podudarni.

Ujedno u predmetnoj reviziji tužitelj nije naveo niti jedan razloge zbog kojeg smatra da bi pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer je ocijenjeno u smislu odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP da ovaj trošak nije bio potreban u postupku izjavljivanja revizije.

Zagreb, 13. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.