Rev-x-20/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 20/10-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužitelja V. A. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu A. i V. Z. iz P., protiv tuženika K. d.d. P., kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1526/09 od 1. rujna 2009., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-203/07 od 19. prosinca 2008., 30. svibnja 2011.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se tužiteljeva revizija kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju razliku plaće za vrijeme provedeno na bolovanju u iznosu od 17.122,81 kn sa zateznom kamatom, razliku izgubljene zarade u iznosu od 33.969,00 kn sa zateznom kamatom te na ime kapitalizirane rente iznos od 137.118,28 kn sa zateznom kamatom, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 60.937,22 kn (t. I. izreke), a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za naknadu troška 2.629,00 kn i dio zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka 23.697,71 kn (t. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete i to razliku plaće za vrijeme provedeno na bolovanju u iznosu od 8.561,40 kn sa zateznom kamatom, razliku izgubljene zarade u iznosu od 16.984,50 kn sa zateznom kamatom te na ime kapitalizirane rente iznos od 68.559,14 kn sa zateznom kamatom, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 8.441,22 kn, a u ostalom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08.), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i u odbijajućem dijelu ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da istu preinači na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

U odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik osporava navode revidenta i predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Kako u konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st.1. t. 1. ZPP. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tužitelj nije određeno naveo materijalnopravna pitanja zbog kojih izjavljuje reviziju, već u reviziji razmatra činjenična pitanja. Naime, ocjena suodgovornosti tužitelja za nastalu štetu od 50 % zbog nenošenja zaštitne kacige, te je li poslodavac osigurao zaštitne kacige, odnosno kacige odgovarajuće za rad, je li stijena s koje se odronio kamen bila zaštićena u skladu s internim pravilima, te je li poslodavac osigurao tužitelju valjani tečaj zaštite na radu, ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju.

Osim toga, tužitelj se u reviziji bavi razmatranjem pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što je protivno odredbi čl. 385. ZPP, jer se i inače revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom da revizija tužitelja nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži određena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, zbog kojih bi jedino bila dopuštena, revizija tužitelja nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. ZPP valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 30. svibnja 2011.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.