Gž-99/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-99/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Amari Trgo kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagatelja B. J. iz S., K. koga zastupa punomoćnik J. P. odvjetnik u R. protiv protustranke B. P. iz S., L.-Š., koga zastupa punomoćnik K. M. D., odvjetnik iz K., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, od 20. svibnja 2016., pod poslovni brojem R1-162/2015-10, dana 6. lipnja 2019.

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba predlagatelja, preinačava rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku od 20. svibnja 2016. pod poslovni brojem R1-162/2015-10, na način da se odbija zahtjev protustranke za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja predlagatelju je naloženo da protustranci na ime naknade troška postupka isplati iznos u visini 3.125,00 kn.

Žalbu protiv ovog rješenja podnosi predlagatelj, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda izvanparničnog postupka. Predlaže da ovaj sud uvaži žalbu, preinači pobijano rješenje na način da odredi da svaka stranka snosi svoje troškove izvanparničnog postupka.

Žalba je osnovana.

U uvodnom označenom izvanparničnom postupku stranke su raspravljale i odlučivale o razvrgnuću suvlasničke zajednice. Tijekom postupka na ročištu dana 22. veljače 2016., stranke su predložile da im se ostavi rok od 30 dana radi eventualnog sporazumnog rješenja njihovog odnosa te je odlučeno da ukoliko stranke riješe sporazumno svoj odnos da će o tome obavijestiti sud i da će se postupak obustaviti, a ukoliko u ostavljenom roku, stranke ne obavijeste sud da su sporazumno riješile svoj odnos to će se smatrati da su sporazumno riješile svoj odnos što će dovesti do obustave postupka.

Imajući u vidu naprijed navedeno prvostupanjski sud je svojim rješenjem od 3. svibnja 2016., pozivom na odredbu iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), donio rješenje kojim se obustavlja postupak jer da se "presumira da su sporazumno stranke riješile te odnose". Nakon toga, a po zahtjevu protustranke sud odlučuje o parničnom trošku na način da protustranci dosuđuje parnični trošak u visini 3.125,00 kuna primjenom odredbe iz čl. 158. ZPP-a.

Ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz čl. 158. ZPP-a glede odluke o parničnom trošku.

Naime, u konkretnom slučaju radi se o izvanparničnom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina i na postupke razvrgnuća suvlasničke zajednice i nadalje se primjenjuju pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku ("Službeni list" od 1. kolovoza 1934., br. 175-XLV-u daljnjem tekstu: ZSVP), a sve temeljem odredbi čl. 1. i 2. Zakona i načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" 73/91), time da se ZPP supsidijarno primjenjuje.

Postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina uređen je pravnim pravilima iz paragrafa 267. do zaključno 274 ZSVP, koja pravila, kad su u pitanju troškovi postupka, uređuju samo slučaj diobe nekretnina sudskom prodajom (paragraf 274. ZSVP), o kakvom slučaju ovdje nije riječ. Stoga je kod odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski sud trebao primijeniti pravna pravila iz paragrafa 20. ZSVP koja sadrže opća pravila o troškovima postupka, a koja se primjenjuju samo gdje pravilima ZSVP nije "što drugo naređeno" (paragraf 20. st. 1. ZSVP). Navedena pravila uspostavljaju, kao osnovno načelo u izvanparničnom postupku, da svaki učesnik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova o njima odlučuje sud na način da iste određuje razmjerno.

Međutim, govoriti o zajedničkim troškovima nije moguće u situaciji obustave postupka, o kakvom slučaju je ovdje riječ, pa po tom kriteriju, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ovdje nema mjesta obvezivati predlagatelja na naknadu troškova protustranci.

Naime, s obzirom na ishod postupka (obustavu postupka), protustranka bi na teret predlagatelja mogla ostvariti tek trošak postupka samo po kriteriju krivnje koju sadrži stavak 4. pravnog pravila iz paragrafa 20. ZSVP. Prema tom pravilu, sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom.

U konkretnom slučaju prema podacima iz spisa nema mjesta zaključku da bi se postupanje predlagatelja moglo cijeniti kao gruba krivnja kakvu na umu ima citirano pravilo. U situaciji kada je suglasnošću stranaka sud valjano zaključio da se radi o "presumiranom sporazumu" kojim su riješili svoje odnose, kod ocjene da sud obvezuje predlagatelja da protustranci naloži trošak pristupa na ročište te pripadajući PDV za njenog punomoćnika, nema mjesta, kao što je naprijed rečeno, ocjeni suda o krivnji na strani predlagatelja.

Zbog izloženog, valjalo je uvažiti žalbu predlagatelja te riješiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda, a pozivom, supsidijarno, na odredbu iz čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

U Splitu 6. lipnja 2019.

Sutkinja:

Amara Trgo, v. r.