Gzp-49/2006-14 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 49/06-14

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari mlt. M. L., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici M. L. iz S., a ona po punomoćniku E. T., odvjetniku u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. veljače 2006., dana 25. rujna 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju mlt. M. L. u iznosu 13.700,00 (slovima: trinaesttisućasedamsto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj 16. veljače 2006. podnio ovom sudu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod posl.br. I P-55/98, a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž-1012/05.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P- 55/98, očitovanja Županijskog suda u Splitu od 22. kolovoza 2008., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst 55/01.):

- postupak je pokrenut 16. siječnja 1998. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom mlt. M. L., protiv C. osiguranje d.d., Filijala S., radi naknade nematerijalne štete,

- na ročištu 7. travnja 1998., nakon meritornog raspravljanja, riješeno je da će se od Općinskog državnog odvjetništva zatražiti split KT-806/95, naloženo je tužitelju uplatiti predujam za prometno vještačenje,

- Općinsko državno odvjetništvo obavijestilo je sud da se predmetni spis nalazi piklopljen spisu tog suda posl.br. K-1017/95,

- uz podnesak od 18. svibnja 1998. tužitelj je dostavio dokaz o uplati predujma te je vještak dopisom od 11. lipnja 1998. pozvan preuzeti spis radi izrade pisanog nalaza i mišljenja,

- sudski vještak dipl. ing. Joško Kovač pisani nalaza i mišljenje dostavio je u spis 18. rujna 1998.,

- rješenjem od 18. rujna 1998. pozvan je tužitelj uplatiti daljnji iznos troška za vještačenje,

- ročište od 28. rujna 1998. je odgođeno zbog neiskazane dostave poziva za stranke,

- na ročištu 23. listopada 1998. tužitelj je predao uplatnicu kao dokaz o uplaćenom predujmu, riješeno je da će se od zatražiti zdravstveni karton za tužitelja, tužitelju je naloženo uplatiti predujam za troškove medicinskog vještačenja te je rasprava odgođena,

- Dom zdravlja S. dostavio je zdravstveni karton 23. studenog 1998.,

- na ročištu 15. listopada 1998. sudski vještak – liječnik neurokirurg dr. M. J. dao je usmeni nalaz i mišljenje te je riješeno da će se spis predati vještaku radi izrade dopune nalaza i mišljenja,

- podnescima od 10. svibnja i 26. srpnja 1999. tužitelj je molio zakazivanje rasprave,

- dopisom od 18. kolovoza 1999. pozvan je sudski vještak dr. J. preuzeti spis radi izrade dopune nalaza i mišljenja,

- podnescima od 23. rujna 1999. 13. siječnja 2000., 10. veljače 2000., 22. ožujka 2000., 28. travnja 2000., 26. svibnja 2000., 11. srpnja 2000., 8. kolovoza 2000., 11. rujna 2000. tužitelj je molio zakazivanje ročišta,

- dopisom od 19. prosinca 2000. sud je pozvao sudskog vještaka vratiti spis,

- podnescima od 12. siječnja 2001., 28. veljače 2001., 6. travnja 2001., 14. svibnja 2001. tužitelj je požurivao zakazati ročištem,

- dopisom od 15. svibnja 2001. sud je pozvao sudskog vještaka vratiti spis,

- podnescima od 10. kolovoza 2001. i 5. rujna 2001. tužitelj je požurivao zakazati ročište,

- dopisima od 2. studenog 2001. i 24. svibnja 2002. sud je pozvao sudskog vještaka vratiti spis,

- sudski vještak je dostavio pisani nalaz i mišljenje 3. srpnja 2002.,

- na ročištu 18. srpnja 2002. stranke su iznijele svoje primjedbe na nalaz i mišljenje, riješeno je da će se pozvati sudski vještak dr. J. radi očitovanja, naloženo je tuženoj uplatiti predujam u roku 8 dana te je riješeno da će se provesti vještačenje po sudskom vještaku neuropsihijatru,

- na ročištu 5. studenog 2002. izveden je dokaz saslušanjem sudskog vještaka dr. J., dr. A. T., neuropsihijatar, iznio svoj nalaz i mišljenje te je dodijeljen rok od 15 dana tužitelju radi jasnijeg određenja tužbenog zahtjeva,

- podneskom od 14. studenog 2002. tužitelj je jasnije odredio tužbeni zahtjev,

- na ročištu 3. prosinca 2002. glavna rasprava je zaključena,

- pisani otpravak presude posl.br. I P-55/98 od 3. prosinca 2002. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, a odbijen prijedlog za izdavanjem privremene mjere otpremljen je strankama 10. siječnja 2003.,

- povodom žalbe tužitelja (30. siječnja 2003.) i tuženika (5. veljače 2003.) spis je dostavljen Županijskom sudu u Splitu koji je 14. lipnja 2005. spis ustupio Županijskom sudu u Varaždinu,

- Županijski sud u Varaždinu je presudom posl.br. Gž-1012/05-3 od 13. listopada 2005. odbio žalbu tužitelja, prihvatio žalbu tuženika te djelomično preinačio prvostupanjsku presudu te spis dostavio Općinskom sudu u Splitu 7. prosinca 2006.,

- protiv te drugostupanjske presude tužitelj je 9. siječnja 2007. izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom posl.br. Rev-552/07-2 od 19. lipnja 2007. odbio kao neosnovanu,

- navedenu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske punomoćnik tužitelja 23. kolovoza 2007.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja, u konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (16. siječnja 1998.) do 23. kolovoza 2007. (dana kada je punomoćnik predlagatelja primio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-552/07 od 19. lipnja 2007. kojom je odbijena njegova revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl.br.Gž- 1012/05-3 od 13. listopada 2005.) što ukupno iznosi devet godina, sedam mjeseci i sedam dana.

Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, nadležni sudovi nisu postupali ažurno niti učinkovito. Naime, iako je prvostupanjski sud održavao ročišta, proveo prometno i medicinsko vještačenje, te poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, postupao je neučinkovito kada je dopustio da se na medicinsko vještačenje čeka četiri godine. Naime, iako je na ročištu 23. listopada 1998. određeno da će se spis predati sudskom vještaku radi izrade dopune nalaza i mišljenja danog na tom ročištu, vještak je tek dopisom od 18. kolovoza 1999. pozvan preuzeti spis, a nakon čega se spis nalazio kod vještaka sve do 3. srpnja 2002. Iako je u tom periodu sud, kao tijelo koje rukovodi vještačenjem (članak 259. Zakona o parničnom postupku- „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05., 02/07., 84/08. - dalje: ZPP), požurivao vještaka na izradu nalaza i mišljenja (dopisima od 18. kolovoza 1999., 19. prosinca 2000. i 15. svibnja 2001.) isto nije bilo učinkovito kada je sudski vještak spis sa pisanim nalazom i mišljenjem dostavio tek po proteku tri godine.

Dugotrajnosti postupka doprinijela je i neaktivnost županijskog suda. Iako su žalbe podnesene u siječnju i veljači 2003., drugostupanjska odluka donesena je tek po proteku dulje od dvije godine i šest mjeseci (13. listopada 2005.), a prvostupanjskom sudu, zajedno sa spisom, dostavljena tek po proteku daljnjih godinu dana (7. prosinca 2006.).

Prema ocjeni ovog suda predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim postupanjem nije doprinio duljini trajanja postupka, koji je u manjoj mjeri činjenično složen s obzirom na potrebu provođenja prometnog i dva medicinska vještačenja, međutim ta okolnost ne opravdava duljinu trajanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka (devet godina, sedam mjeseci i sedam dana), koji je od posebne važnosti predlagatelju kao žrtvi prometne nezgode, uz činjenicu neažurnog i neučinkovitog postupanja suda, unatoč složenosti postupka, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 13.700,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. rujna 2008.

S U D A C

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.