II Kž-231/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 231/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ broj 71/06), odlučujući o žalbi opt. K. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 11. ožujka 2010. broj K-51/09 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 9. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. K. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja temeljem čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, kojom je opt. K. G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 112/99, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u nastavku: KZ), produljen je pritvor protiv optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. K. G. putem branitelja B. G., odvjetnika iz Š., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da i nakon izricanja nepravomoćne presude, egzistiraju razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. K. G. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

II Kž 231/10-3

Utemeljenost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP i nadalje proizlazi iz činjenice utvrđene ovisnosti o opojnoj drogi marihuani, ranije osuđivanosti za istovrsno kazneno djelo ali i kriminalne količine za koju je optuženik proglašen krivim nepravomoćnom presudom.

Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka (list 72) utvrđeno je da je optuženik ovisnik o marihuani zbog čega je prema istom nepravomoćnom presudom primijenjena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti. Iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik do sada dva puta pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga od čega jednom i za istovrsno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ.

Upravo navedene okolnosti ali i kriminalna količina u protupravnoj djelatnosti, uz okolnost da je optuženik i lošeg imovnog stanja, u svojoj logičnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju onih osobitih okolnosti koje i nadalje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsna ili slična kaznena djela s ciljem pribavljanja novčanih sredstva za zadovoljenje svojih ovisničkih potreba. Stoga je obzirom na utvrđene konkretne okolnosti, daljnja primjena mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3.

ZKP nužna i na zakonu utemeljena.

Iako optuženik u žalbi ukazuje na okolnost da je prije određivanja pritvorske mjere bio u radnom odnosu te da postoji mogućnost ponovnog zaposlenja, ove okolnosti nisu odlučne za osnovanost daljnje primjene pritvorske mjere s obzirom na utvrđenu realnu opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

Optuženik se u žalbi poziva i na načelo razmjernosti između konkretne težine kaznenog djela za koje je nepravomoćnom presudom proglašen krivim i potrebe za daljnjom primjenom mjere pritvora. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u konkretnom slučaju, ovaj žalbeni navod ocjenjuje neosnovanim, smatrajući da kraj utvrđene realne opasnosti od ponavljanja djela, pa s tim u vezi i potrebe za daljnjom primjenom mjere pritvora u korelaciji sa izrečenom kaznom, ovo načelo nije ugroženo s obzirom na dosadašnji boravak optuženika u pritvoru (četiri mjeseca).

Budući da niti daljnjim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem počinjene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. travnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.