III Kr-162/1991-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III-Kr-162/1991-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Kocijančić Erike,kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. S. J., zbog krivičnih djela iz čl. 89. st. 1. KZH, u vezi s čl. 88. st. 4. KZH, odlučujući o zahtjevu branitelja osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što ju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 18. lipnja 1990. K-623/88-19 i presuda Okružnog suda u Sisku od 4. prosinca 1990. godine br. Kž-350/90, u sjednici održanoj 17. srpnja 1991. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev branitelja os. S. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 18. lipnja 1990. godine K-623/88-19, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Sisku od 4. prosinca 1990. Kž-350/90,osuđen je S. J. zbog četiri krivična djela bludne radnje iz člana 89. st. 1. KZH, u vezi s čl. 88. st. 4. KZH, primjenom čl. 48. st. 2. toč. 3. KZ SFRJ, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Protiv te presude branitelj os. S. J. pravodobno je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se ukinu citirane presude suda prvog i drugog stepena i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Javni tužilac Hrvatske podnio je odgovor na zahtjev s prijedlogom, da se podneseni zahtjev odbije kao neosnovan. Podnosilac zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude svoj zahtjev temelji na tvrdnji, da je povrijeđen krivični zakon na njegovu štetu (čl. 427. toč.

1.ZKP u vezi s članom 365. toč. 2. ZKP), time što je sud prvog stepena, već prilikom prvog ispitivanja mogao zaključiti da je osuđenik bio nesposoban da se sam uspješno brani i da je već tada morao imati branitelja, te da je s obzirom na način i okolnosti pod kojima su djela izvršena trebao provesti psihijatrijsko vještačenje i tako utvrditi da li je osuđenik u vrijeme izvršenja krivičnog djela mogao shvatiti značenje svojih djela ili upravljati svojim postupcima, odnosno tako utvrditi stupanj njegove krivične odgovornosti. Tvrdi da je takvu povredu krivičnog zakona na njegovu štetu propustio ispitati i sud drugog stepena, ispitujući prvostepenu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 376. st. 1. toč. 2. ZKP.

Uz zahtjev, podnosilac zahtjeva priložio je i odgovarajuću medicinsku dokumentaciju (list 73 - 79), kojom želi potvrditi navode svog zahtjeva odnosno da se sam kao psihički bolesna osoba nije mogao uspješno braniti iz čega proizlazi i sumnja da je njegova uračunljivost u vrijeme izvršenja krivičnog djela bila isključena ili smanjena.

Zahtjev nije osnovan.

Povreda krivičnog zakona, što ju podnosilac zahtjeva ističe u svom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, bila bi učinjena, kada bi sud prvog stepena utvrdio, a sud drugog stepena prihvatio, da je osuđenik trajno ili privremeno duševno bolesna osoba, što bi ukazivalo da u vrijeme izvršenja krivičnog djela doista nije mogao shvatiti značenje svojih djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima odnosno da je djela izvršio u neuračunljivom ili bitno smanjeno uračunljivom stanju. Kako je sud prvog stepena utvrdio da je osuđenik u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv, a takvo činjenično stanje prihvatio je i sud drugog stepena, navodi u zahtjevu podnosioca za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s priloženom medicinskom dokumentacijom, u stvari se svode na tvrdnju, da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Međutim, to ne može poslužiti, jer je izvan okvira čl. 423. st. 1. ZKP, za ponovno preispitivanje pravomoćne presude. U protivnom bi se_ zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pretvorio u redovni pravni lijek protiv drugostepene presude, izvan uvjeta predvidjenih u čl. 391. ZKP.

Treba istaći, da novi dokazi, odnosno nove činjenice, pod uvjetima iz čl. 404. st. 1. toč. 4. ZKP, mogu biti samo osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno završenog krivičnog postupka, a nikako ne i osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

S obzirom na izloženo, trebalo je na temelju čl. 421.ZKP u vezi s čl. 429. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. srpnja 1991. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka,v.r.

Kocijančić Erika,v.r.