Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to missing specific legal question and low case value.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because it failed to meet the statutory requirements for filing a review. The defendant argued for an extraordinary review based on alleged errors in applying substantive and procedural law, but the court found the appeal lacked a specific legal question and was merely a general argument. Consequently, the court ruled that the appeal was procedurally invalid under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1., 2., 3. i 392. st. 1., 2. ZPP: A review is inadmissible if it does not specify a particular legal question, if the case value is below the threshold, or if it relies solely on general arguments rather than distinct legal issues.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 37/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja A. K. pok. A., II. tužitelja M. K. pok. M. i III. tužitelja V. K. pok. M., svi iz K., koje sve zastupa punomoćnica J. P., odvjetnica u Š., protiv tuženika M. K. , sina Ž., iz K., kojeg zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-1776/09-2 od 16. srpnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj P-1014/09 od 26. ožujka 2009., ispravljena rješenjem broj P-1014/09 od 7. svibnja 2009., u sjednici održanoj 3. svibnja 2017.
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su II. i III. tužitelji suvlasnici po 1/8 dijela cjeline, a I. tužitelj ¼ dijela cjeline, nekretnine označene kao čest. zem. 661/4 upisane u z. u. 1423 k.o. K. i to temeljem nasljeđivanja (točka I. izreke). Nadalje utvrđena je ništavom i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na nekretnini iz toč. I. izreke za navedene dijelove na imenu K. M., pa su tužitelji ovlašteni sukladno točki I. izreke izvršiti uknjižbu prava vlasništva uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika za navedene dijelove (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu 4.655,25 kn (točka III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivajući se na odredbe čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 84/08), citirajući dio odredbe istog članka koja uređuje izvanrednu reviziju, iako revizija sadržajno predstavlja redovnu reviziju.
Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
U ovom slučaju nije dopuštena (redovna) revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP), jer vrijednost predmeta spora iznosi 1.000,00 kuna, pa dakle nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost redovne revizije koji iznosi 200.000,00 kuna, a ne radi se o pobijanoj presudi donesenoj prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a, niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.
Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u reviziji, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.
U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju.
Tuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju, već je svodi na obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a što nisu dopušteni razlozi za podnošenje revizije u smislu čl. 382. čl. 2. ZPP.
Dakle, u ovom predmetu nije ispunjena ni osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a (određeno postavljeno pravno pitanje).
Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 2. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 3. svibnja 2017.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.